Buđenje nije baš bilo kao iz pjesme Novih Fosila u pola 6, ali je bilo rano. Protegnuli smo noge uz plažu u Brodigheri i nakon doručka krenuli dalje s avanturom prema Francuskoj. I dalje se vozimo uz obalu koja je strmija nego dosadašnje pa ima puno uspona na koje baš i nismo računali. A znali smo da nas očekuje nekoliko gradova koji će nam oduzimati mnogo vremena za snimanje.
Napokon ulazimo u Francusku, u gradić Menton koji je poznat po nadimku „Biser Francuske“. Kako smo bili u žurbi, nismo previše zagledali u lijepi gradić nego smo nakon fotografiranja kraj utvrde nastavili dalje uz Azurnu Obalu. Vrijeme nas je i dalje služilo.
Nakon popriličnog broja brda i ne baš obilnog ručka u simpatičnom restorančiću, došli smo nadomak Monte Carla. Grad kao grad izgleda lijepo, ali su nam draži bili manji gradići koje smo putem posjetili i vidjeli. Bilo je vrijeme za još jedno jelo koje i nije bilo skupo s obzirom da smo jeli uz luku, tik uz stazu Formule 1. I baš je trka završila nekoliko dana prije pa su i tribine još stajale uz cestu. Provozali smo se dijelom staze, što je Fiću poprilično razveselilo.
Nastavak puta je donio još uspona, ali kako je sad vožnja stalno bila uz more, lakše smo izdržavali napor. Već smo vidjeli da kasnimo do krajnjeg cilja zacrtanog za taj dan, ali smo pokušali doći do što je moguće dalje točke.
>>>Prvi dio putopisa
Nica
Ulazak u grad je pitom, smjestili smo se u blizini marine kako bismo uzeli nekoliko kadrova za dokumentarac koji snimamo. Prelijep gradić. Stare zgrade, nema gužve, ljudi susretljivi. Odlučili smo se za prolazak kroz centar koji je još ljepši. Morali smo sjesti i u miru popiti kavu. Nakon kratke priče i snimanja (grada, ne komada), krenuli smo dalje prema Antibesu. Međutim, nakon 500 m otkrivamo još ljepši trg između dvije avenije. Mnoštvo sadržaja i za djecu i za odrasle.
Odvojene ceste od pješačkih i biciklističkih staza. Savršenstvo. Opet zastajemo i gubimo dragocjeno vrijeme, ali vrijedilo je! Izlazimo na obalu i opet se cijelim putem vozimo uz Azurnu obalu posebnim dijelovima za bicikliste. Tu je već gužva pješaka i biciklista, ali nema nikakvih svađa i prepirki. Fantastično za vidjeti!
Prolazimo Antibes, kojeg krasi velika Tvrđava na ulazu u grad, u žurbi da se nekako dokopamo Cannesa. Kasno navečer ulazimo u Cannes, još jedan lijep grad na Azurnoj obali. Ne možemo naći smještaj (a nismo rezervirali iz nepreviđenih situacija koje su se mogle dogoditi na cesti), i gdje god smo prolazili, restorani su bili krcati. Nakon dva sata traženja nalazimo hotel mrtvi umorni.
Kao i svako jutro, krenuli smo dalje prema konačnom odredištu – Toulonu. Obišli smo Cannes kratko i nastavili putovanje. Kao kroz dosadašnji dio Francuske obale, ima jako puno brda, ali je priroda i cjelokupno okruženje fantastično.
Ovaj dio puta su karakterizirala crvena brda svuda oko nas i fantastične građevine koje su se savršeno uklapale u prirodni okoliš.
Izmoreni od puta i sunca, koje je pržilo posljednjih nekoliko dana, odlučili smo stati u mjestu Saint–Maxime nešto ranije kako bismo se mogli odmoriti za sutrašnju posljednju rutu. Također, odlučili smo i da ne idemo obalom taj posljednji dio, već kroz unutrašnjost. Nakon dobrog odmora i planiranja putovanja, uz TV smo zaspali puno prije nego prijašnjih dana.
>>>Drugi dio putopisa
Naspavani i odmorni, bili smo spremni za posljednju etapu do Toulona. Prvi dio puta smo prolazili kroz simpatična mjesta Cogoline i Le Mole (gdje je bio odličan ručak), i iako je je bio brdovit kraj, uživali smo u vožnji kroz šume, brda i vinograde. Pogled je bio fantastičan.
Nakon spuštanja s brda, ušli smo u močvarno područje koje je također imalo svoju ljepotu i draži. Nakon relativno brzog prolaska tog kraja, stigli smo do Hyeresa. Grad je velik, uz more, ima aerodrom i predstavlja najstariji resort na francuskoj rivijeri. Ne zadržavamo se previše i vozimo prema Toulonu. Tu počinju velike gužve, no kad smo se dočepali glavne prometnice - putovanje je išlo lakše.
Napokon Toulon. Nismo ni znali gdje točno počinje grad, ali nakon silaska s ceste ulazite u poseban dio za pješake i bicikliste koji predstavlja prečicu do centra grada. Vozimo se tom prečicom, koja je jedan ogroman park, koji prolazi kroz stambena naselja. Prelijep osjećaj.
Za razliku od nas, Biggie i Bundaš nisu bili toliko sretni jer je za njih avantura završila. A izdržali su je fantastično. Osim jedne puknute gume na putu, niti jedan problem nije bio s njima! Spuštamo se do samog centra gdje nas dočekuju domaćini Street Art Festivala, umorni, ali sretni što smo uspjeli u svom naumu!
Festival je trajao 2 dana i glavna tema su bili mitovi i legende.
Sudjelovalo je vise od 50 sudionika na jednom od glavnih trgova, a crtalo se kredom. Atmosfera je bila sjajna unatoč velikoj vrućini, a cijele dane je mnostvo posjetitelja gledalo radove i komuniciralo s umjetnicima. Filip je sudjelovao u 3d sekciji i nacrtao 2 čizme, karakteristične za Hlapića, i Hrvatsku i Francusku povezane vezicama, što je simboliziralo putovanje od Broda do Toulona.
Nakon završnog dana i zajedničke zabave, oprostili smo se s organizatorima (koji su nas odlično ugostili) i sudionicima, i napokon krenuli kući. Ovog puta ne biciklom!
