San Francisco – grad šarenila, hipija, duginih boja, glazbe i cvijeća u kosi. Barem ga takvog pamtimo iz pjesama i filmova. Četvrti je po količini stanovnika u Kaliforniji i jedan od američkih gradova s najvećom gustoćom naseljenosti.
Površinom je nešto manji od Zagreba, ali je gustoća naseljenosti gotovo šest puta veća. Kada ostavimo romantiku po strani i zamislimo svakodnevni život u takvom gradu, postavlja se nezgodno ali neizbježno pitanje – gdje odlaze stanovnici San Francisca kada umru?
Grad mrtvih, a broj stanovnika raste
Na području Zaljeva San Francisca smjestio se gradić Colma s oko 1.501.700 stanovnika. Od toga samo 1700 njih živi iznad zemlje (tako sami kažu). To znači da je omjer mrtvih spram živih čak 1000 na 1, a 17 groblja zauzima 73 % površine grada.
Colma je postala groblje San Francisca nakon što su ovi 1900-ih godina odlučili da nema više daljnjih ukopa te da će se postojeći grobovi preseliti na drugu lokaciju. Zbog bolesti i potresa broj mrtvih bio je u porastu, a mjesta više nije bilo dovoljno.
Došlo je do kaosa: odjednom su groblja ostala bez novca za održavanje, redari su prestali dolaziti, a vandali su počeli izvoditi scene po grobljima.
Trebalo je brže bolje reagirati i Colma je odabrana kao najbolja nova lokacija.
Obitelji i prijatelji preminulih trebali su platiti 10 dolara za preseljenje tijela, a oni koji nisu imali nikoga iza sebe pokopani su u masovne grobnice.
Ovdje počivaju i neke slavne osobe poput Levija Straussa, Wyatta Earpa i Joea DiMaggija, a samo groblje je „melting pot“ poput cijele države: tu su židovska, katolička, grčka, vojna, pa čak i groblja kućnih ljubimaca.
No nije sve tako mrtvo u gradu mrtvih. Živi stanovnici imaju na raspolaganju školu, dućane, a groblja nazivaju Colminim parkovima. Oni koji rade u gradu, uglavnom se bave proizvodnjom nadgrobnim ploča, uzgojem i prodajom cvijeća i svijeća, a često im navraćaju i znatiželjni turisti.
Grad je stoga za službeni moto i turistički slogan odabrao: It's great to be alive in Colma!
