Na jugozapadu Turske, nedaleko od grada Antalye pronaći ćete misterij koji škaklja maštu znatiželjnika više od 2500 godina. Na vrhu planine Chimere od davnina gori vatra koja se ne gasi: vječni plamen koji dijeli ime s planinom. Generacijama se prenosila prastara legenda o tome kako je za vatru kriva Himera, čudovište koje izgleda poput mješavine koze, zmije i lava, no znanstvenici su utvrdili da plamen dolazi zahvaljujući posebnoj vrsti metana ispod stijena i kemijskoj reakciji pomoću koje nastaje.
Kako izgleda život pastira u Turskoj preko zime? Toliko je snijega da ovce idu u koloni – jedna po jedna
Smatra se kako je to mjesto jedno od najzapaljivijih metanskih područja i to zahvaljujući katalizatoru ruteniju kojeg su pune vulkanske stijene. Goruće stijene, u kombinaciji s mirisom plina i zvukom cvrčaka predstavljaju doista fascinantan prizor, a mističnu atmosferu dodatno upotpunjuju ruševine hrama posvećenog Hefestu, grčkom bogu vatre i kovačkog umijeća. Da biste došli do vječne vatre ne trebate biti u formi života, potrebno je tek pola sata planinarenja.
Najbolje vrijeme za posjet je od sredine rujna do kraja studenoga ili od sredine ožujka do kraja svibnja u večernjim satima kada vatra najbolje dolazi do izražaja.
Goruće stijene dio su Nacionalnog parka Olympos Beydağları, gdje osim mitova žive i predivne mediteranske ljepote, kao i uspomene na nekadašnje građevine. Razasute ruševine gradova pronaći ćete duž tamošnje obale, a zidovi davno napuštenih hramova skrivaju se među drvećem, između planina. Brojni posjetitelji koji dolaze vidjeti vječnu vatru nerijetko se odluče na istraživanje tirkiznih uvala i kamenih plaža.
Postojnska jama: Čudo u susjedstvu koje je idealno za posjet u bilo koje doba godine i uz bilo kakve vremenske prilike
