Žumberačka gora, koja se prostire na granici između Hrvatske i Slovenije te na istoku prelazi u Samoborsko gorje i Plešivicu, nudi pregršt mogućnosti za uživanje u prirodi.
Od hodanja, planinarenja, skupljanja kestena ili gljiva, nudi mir na svakom koraku. Puno pozornosti privlači brežuljkasto područje nazvano po gradiću Samoboru u njegovu podnožju. Dva ga potoka svojim koritima dijele na tri istaknute skupine: Japetić, Oštrc i Plešivicu.
Svi koji vole svratiti u Samobor na kremšnite ili bermet ili prošetati po gradu mogu krenuti putovima starih gradova – Okića, Starog grada Žumberka, kao i razgledati kamene ostatke Samobora.
Na vrhu Okića ostaci su srednjovjekovne utvrde, koja je razorena prije petsto godina. Djelomično su sačuvane ulazna kula i kapela.
Književnica Dragojla Jarnević 1843. godine popela se kroz stijene na vrh Okića, što se smatra prvim penjačkim usponom u povijesti hrvatskog planinarstva. U počast prvoj penjačici markiran je novi prilaz vrhu i nazvan Dragojlina staza.
Plešivica je pretežno pod šumom, a južne su joj padine prekrivene vinogradima i daju izvrsnu kapljicu. Na zapadnom rubu Samoborskoga gorja nalazi se još jedna Plešivica. No za razliku od one iznad Samobora, ta se zove Noršićka Plešivica prema Noršić Selu.
Za koju god se rutu odlučili, nećete se razočarati, a inspiraciju potražite u kadrovima kojima su vrsni fotografi zabilježili posebnosti samoborskoga kraja.
