Sestra i brat Petra i Luka Grobenski svoju sreću i uspjeh odlučili su pronaći na sjeveru Danske, a bez obzira na to što još su još uvijek u dvadesetima, to im odlično polazi za rukom. Smjestili su se u Aalborgu, koji je i New York Times prepoznao kao jedno od mjesta koje svakako treba posjetiti, a svojim entuzijazmom Petra i Luka usadili su nam želju da ga što prije ugledamo.

Brat i sestra suvlasnici su svatko svoje tvrtke, a jednu, koja stoji iza ICBD brenda (proizvodi od konoplje), vode zajedno. Ona je modna dizajnerica (Belle Epoque Fashion), a on bivši Red Bullov sportaš (karting vozač) koji, kad ne radi, studira marketing menadžment.

Iz dana kada je umjesto poslovnog odijela nosio trkaće Luka najviše pamti utrku svjetskog prvenstva 2010. u Italiji, kada se popeo na svjetski podij, ali i nimalo bezazlene situacije u kojima je trebalo zadržati „hladnu glavu“.

„Najopasnija situacija bila je vjerojatno ona kada me volan spasio od direktnog udarca tuđeg kartinga u kacigu. Šteta je bila velika, no ja sam bio u redu. I još se uvijek savršeno sjećam tog sudara“, otkriva Luka, koji je vozio posvuda, a jedna od najljepših destinacija mu je Bahrain na Bliskom istoku.

Kako bi bila uspješna u Danskoj, Petra je najprije trebala „snimiti tržište“. Kako kaže, većina Danaca ima monokroman stil, uobičajeno nose crno, sivo ili bijelo, a svojim ih je kreacijama brzo osvojila.

„Budući da je Danska vrlo ekološki osviještena zemlja, u stvaranju Belle Epoque brenda imali smo na umu brigu o životinjama, o okolišu te o ljudima. Dancima je to iznimno važno te mogu reći da smo ispunili njihova očekivanja“, kaže Petra.

Upravo je danska osviještenost ljudi spram okoliša i ekoloških proizvoda, kao i lijepo i sistematizirano uređenje bilo prvo što im se svidjelo u Aalborgu. Taj niti prevelik, niti premalen grad, za razliku od bučnijeg i užurbanijeg Kopenhagena, mjesto je u kojem lako možete sresti prijatelje i poznanike na ulici.

Gdje ste sve putovali i kako je pala odluka da se odselite na sjever Danske? Postoje li neke zemlje u koje biste se ponovno vratili, ima li mjesta koja su vas razočarala?

Luka: Putovao sam u Bahrain na Bliskom istoku te posjetio većinu zemalja EU-a. Sjever Danske bio je odluka zbog fakulteta, a Danska zbog odličnih uvjeta studiranja. Volio bih opet posjetiti Španjolsku, konkretnije Malagu. Uživao sam u kulturi i arhitekturi, a noćni je život veoma dobar.

Kada posjećujem zemlje, nemam ogromna očekivanja pa mi je teško izdvojiti gdje sam bio razočaran. 

Petra: Putovala sam odmalena, a neke od zemalja su Italija, Nizozemska, Grčka, Francuska, Španjolska, Šri Lanka, Norveška, Švedska… Odluka o odlasku u Dansku bila je prvenstveno zbog odličnih uvjeta studiranja, kako je spomenuo Luka. Svakako bih se vratila u Francusku, Španjolsku, Italiju i Norvešku jer sam imala priliku otkriti zaista lijepa mjesta i ljude.

Ne mogu reći da su me druga mjesta razočarala jer je svako iskustvo bilo jedinstveno i svakako bih se vratila ponovno. Međutim, voljela bih putovati i dalje, tamo gdje još nisam bila.

Koliko bi nam trebalo dana da doživimo ono najbolje u Aalborgu? Što nikako ne bismo trebali propustiti?

Vjerujemo kako je sedam dana dovoljno, međutim ovisi o vama što želite iskusiti. Primjerice, za mlađe je tu u petom mjesecu Aalborg karneval, najveći karneval u Skandinaviji. Za starije bi bila zanimljiva Aalborg Regatta u šestom mjesecu. Street food je otvoren tijekom cijele ljetne sezone, tako da i to vrijedi posjetiti.

Koja su omiljena mjesta lokalaca za koja turisti ne znaju?

Aalborg nije toliko velik, tako da ga je zaista lijepo iskusiti kao turist i upoznati mjesta koje lokalno stanovništvo posjećuje. Glavne ulice kojima se i mi svakodnevno šećemo jesu: Østerågade, Bispensgade, Vesterbro i Nytorv.

Omiljena mjesta za mlađe bila bi Jomfu Anes Gård, Jomfru Ane Parken, Cafe Vi2, Espresso House, kao i Stygge. Za starije bi to bio Cafe Klostertorvet, Brdr. Price, Helmuth, Mortens Kro, Restoran Fusion, Ubat Veggie, Tabu, Struktur…

Koja su vam najdraža mjesta za izlazak, šetnju i kavu? Postoji li neki kutak grada koji vas arhitekturom uvijek ponovno oduševi? A gdje je najbolje otići na izlet izvan grada?

Na kavu idemo u Espresso House ili Starbucks, na dobar brunch u Helmuth, ručak u Ubat Veggie, a na večeru u Restoran Fusion. Za noćni izlazak svakako biramo Stygge. Uvijek se volimo prošetati uz obalu kod mosta. Arhitektura unutar cijelog centra grada zaista je divna i podsjeća na davna vremena.

Za izlet u okolici preporučili bismo jedno povijesno mjesto – Lindholm Høje, što je u suštini vikinško groblje. Predivno je u kasno proljeće i ljeto. Također, ako volite pješčane plaže, tada svakako preporučujemo Blokhus ili Skagen. Za obiteljski izlet u kasno proljeće ili ljeto najbolje je otići u zabavni park Fårup Sommerland.

Kakvi su Danci u usporedbi s Hrvatima – koliko smo slični, a koliko različiti? 

Dancima su iznimno važni ekološki proizvodi, njih možete naći svugdje, od prehrambenih namirnica, preko sapuna, pa čak i do šminke.

Studentski život zaista je dobar. Postoji sustav dobivanja studentskih stanova koji su za sada mnogo bolji nego u Hrvatskoj. Školovanje je besplatno, a ako ste student iz inozemstva te radite studentski posao od barem 12 sati tjedno, uz plaću dobivate i bespovratnu novčanu potporu od države svaki mjesec. Ispiti su drugačiji. Radi se u grupama te ne postoje testovi, već projekti koji se rade za postojeće tvrtke. Znanje se najviše prikuplja praksom, što studente osposobljava za poslovni svijet.

Prema mom iskustvu, u poslu su uvijek korektni i točni, plaće sjedaju na vrijeme, ne kasni se na sastancima te se uvijek postigne dogovor pogodan za obje stranke. Vole inovativnost i automatizaciju, primjerice radnici se prijavljuju i odjavljuju na posao preko online aplikacije.

Za Dance se također kaže da su hladni ljudi, no ja bih rekla da su rezervirani. Drže se svojih prijatelja i treba vremena da ih se upozna i da oni vas upoznaju, no kada se ostvari ta bliskost, vrlo su srdačni i spremni pomoći. To je barem moje iskustvo.

Primjetno je da su svi zadovoljni većinu vremena, vole uživati i gostiti se kada god stignu. Mislim da na to uvelike utječe uređenje države i činjenica da svi imaju otprilike podjednako za dobar i ugodan život.
U slobodno vrijeme vrlo često jedu vani, vole druženja uz večere u luksuznijim restoranima. Kod kuće vole igrati društvene igre, a vikendima putuju u kuću, odnosno vikendicu pokraj jezera ili mora. Imaju više praznika nego kod nas, a radni dan traje otprilike od 10 ujutro do 6 poslijepodne.

Također sam primijetila sam da u većini kućanstva nema kada, već samo tuševi, a stanovi i kuće uređeni su u minimalističkom skandinavskom stilu. Koliko god su neke okolnosti bolje, mogu reći da mi Hrvatska zaista ponekad nedostaje. Nadasve toplina sunca, more i ljudi.

Koje bi navike Danaca Hrvatima bile neobične? Je li vas nešto osobito iznenadilo ili razočaralo u Danskoj?

Iznenadilo nas je koliko imaju običaja. Primjerice, ako napunite 25 godina i još niste udati ili oženjeni, na vas će bacati cimet, a kada u istom slučaju napunite 30 godina, na vas bacaju papar.

Na vjenčanjima je običaj da veo na mladenki režu te dio mogu ponijeti kući, a mladoženji režu čarape. Zbog izrezanih čarapa neće biti poželjan drugim djevojkama. Prilikom rođendana imaju tortu u obliku čovjeka. Onaj tko reže tortu mora prvo odrezati vrat te prilikom toga vrisnuti.

U šestom mjesecu imaju običaj (Sankt Hans) napraviti veliku lomaču na kojoj pale drvenu vješticu. U prošlosti su na lomači završile mnogobrojne žene optužene da su vještice, a danas pale tu lomaču kako bi odagnali zle duhove. U božićno vrijeme imaju poseban blagdan koji se zove J dag jer izlazi limitirano božićno pivo u to vrijeme te na ulicama možete vidjeti plave umjesto crvenih kapica Djeda Mraza.

Također, bilo nam je strano kako rijetko viđamo kišobrane na ulicama u vrijeme kiše. Studenti prilikom završetka srednje škole imaju cijeli tjedan zabava te se voze kroz grad na velikim prikolicama, gdje slušaju glasnu muziku i piju.

Jedino što bismo mogli reći da nas poneki put razočara jesu vremenske (ne)prilike. Nedostaje nam naše sunce i more.

Kakve su cijene u Aalborgu – koliko primjerice košta ručak, a koliko kava na prosječno skupim mjestima?

Na prosječno skupim mjestima jedan ručak koštao bi oko 250 kuna, a kava bi koštala oko 35 kuna. Sve što se smatra uslužnom djelatnošću koštat će puno više. No u trgovinama su cijene drugačije. Primjerice, kilogram pašte je otprilike 12 kuna, riža je otprilike 10 kuna. Pola kilograma šampinjona je 10 kuna, glavica salate je 10 kuna…

Koja su to jela koja bismo trebali probati u Aalborgu? Postoji li neko dansko tradicionalno piće koje volite?

Tradicionalna danska jela obuhvaćaju: smørrebrød (tapas od raženog kruha i maslaca s dodatcima od ribe, sira ili mesa) koji se poslužuje sa snažnim pićem pod imenom snaps (slično rakiji), zatim frikadeller ili dunser (mesne okruglice), rugbrød (raženi kruh). U vrijeme Božića specifična jela su primjerice brunede kartofler (slatki krumpir) i risengrød (slatka riža u mlijeku).

Bezalkoholno piće specifično za Dansku i u čemu mlađi posebno uživaju jest Sport Cola. Slično je Coca-Coli. Zatim postoje mnoga pića s korijenom sladića (lakrids). Možemo reći kako se nismo u potpunosti navikli na taj okus. Rade od toga zaista sve, sladoled, čaj, žvakaće gume, alkoholna pića, lizaljke… Luka je iskusio dosta toga, međutim budući da sam ja veganka, nisam probala neke stvari. Ali dio moje prehrane svakako je rugbrød koji jedem s avokadom.

Da ne živite u Aalborgu, gdje biste se voljeli preseliti?

Luka: Trenutačno gledam ekonomske faktore kao prioritet te bih volio živjeti u Švicarskoj, Hong Kongu ili Teksasu no dugoročno nema zamjene našoj obali.

Petra: Trenutačno sam zadovoljna gdje jesam. Eventualno preseljenje ovisilo bi o mom poslu. Možda bi to bio Pariz.

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju