U brdovitom središtu Portugala, na prirodnoj razdjelnici između njegova sjevernog i južnog dijela, u pokrajini Beira Baixa, samo 25 kilometara od španjolske granice, s vrha brda na dolinu gleda Monsanto, jedno od najslikovitijih portugalskih sela.
Smješteno dobrih tristo kilometara od Lisabona, turistima nije na putu na najpopularnijoj portugalskoj ruti od glavnoga grada do Porta, ali ako imate vremena – i prijevoz – trebali biste ga posjetiti jer je sasvim drugačije od svih mjesta u kojima ste ikada stali.
Ovdje kamene kuće znače nešto posve drugo. U Monsantu se nikad ne zna raste li kuća iz stijene ili stijena iz kuće, često će reći lokalci – i imaju potpuno pravo.
Čitavo mjesto kao da je utisnuto među goleme gromade granitnih stijena, koje izgledaju kao da ih je netko pobacao po brdu – i otišao kući ne pospremivši svoje igračke. Kuće su građene pod stijenama ili oko njih, tako da stijena ponekad igra zid, a ponekad krov kuće.
Uske vijugave ulice s kućama koje spajaju klasičnu portugalsku arhitekturu s jedinstvenim krajolikom iste su kakve su bile i prije više od 500 godina. Šećući kroz ovaj živi muzej na otvorenom primijetit ćete da bezvremenski šarm Monsanta neodoljivo podsjeća na opise naselja u romanima J.R.R.Tolkiena. Godine 1938. Monsanto je zaštićen kao posebno kulturno dobro i proglašen "najportugalskijim selom u Portugalu" te je uvršten na popis 12 službenih povijesnih sela u toj državi.
Monsanto se poetično nazivao otokom na nebu jer na visini od 758 metara, kada dolinu napune oblaci, izgleda baš tako. Naseljen još od prapovijesti, Monsanto je zbog njegovog strateškog položaja visoko na planini željela osvojiti svaka vojska koja je ovuda kroz povijest prošla. Pronađeni su mnogi dokazi rimske, vizigotske i arapske okupacije koji govore tomu u prilog.
Kralj Afonso Henriques oteo je Monsanto Maurima 1165. i dodijelio ga templarskim redovnicima, koji su izgradili utvrdu, dvorac na vrhu brda, čije se ruševine i danas mogu obići iznad sela. Uz njega su ostaci rimske kapele s pet kamenih grobnica uklesanih u stijenu, a odmah ispod dvorca nalaze se ostatci kapelice Svetog Mihaela, romaničke crkve iz 13. stoljeća.
Trg ispod ulaza u dvorac oživljava tijekom brojnih festivala, od kojih je glavni Festival Svetog Križa (3. svibnja) kojim se slavi obrana Monsanta. Za duge rimske opsade, stanovnici Monsanta ostali su bez hrane – pa su posljednje izgladnjelo tele nahranili posljednjom vrećom pšenice i – bacili ga preko gradskih zidina. Neprijatelj se odmah povukao, protumačivši si da stanovnici imaju toliko hrane da se nikada neće predati i da njihov otpor još dugo neće oslabjeti.
Danas se djevojke odjevene u bijelo penju do dvorca i preko njegovih visokih zidina ne bacaju tele nego tegle s cvijećem. Zanimljivo je u ovom događanju da čuva i drevne poganske običaje, koje još uvijek žive utisnuti među kamene gromade Monsanta.
Tako se do dvorca nose i krpene lutke bez lica - marfone koje se štuju poput zaštitinika, a povezane su i s kultom plodnosti. Tradicionalno su se marfone stavljale ispod kreveta mladenaca u prvoj bračnoj noći, a na feštu Svetog križa također se donose u dvorac i oko njih se pjeva, pleše i moli za plodnost. Novost je tek da ih danas možete kupiti kao suvenir i sjećanje na ovo čudesno mjesto.
