Safari kamp Aurora na krajnjem sjeveru Švedske smjestio se na granici pokrajine Laponije i prvi je primjerak glampinga u arktičkoj klimi. Već deset godina posjetitelji iz svih krajeva svijeta putuju u taj skandinavski safari kamp usprkos tome da ćete ondje životinje za fotografiranje teško naći. Odgovor na taj paradoks ima vlasnik Aurore, Jonas Gejke koji je svoje znanje o safari kampovima brusio na istoku Afrike, gdje je radio 25 godina.
Zanimljivosti
10 neobičnih navika koje šokiraju Hrvate u Skandinaviji
Jonas je u Keniju stigao nakon studija u rodnoj Uppsali, švedskom gradu koji se nalazi 75 km sjeverno od Stockholma. Nabasao je na oglas kojim se tražio upravitelj kampa Maasai Mara, jednog od najvećih afričkih rezervata sa divljim životinjama. Iako nikada nije bio u Africi, niti je Jonas u tom trenutku znao precizno pokazati na karti gdje se uopće nalazi Maasai Mara, pa niti se ikada bavio takvim ili sličnim poslom, odlučio se prijaviti.
Najprije su ga odbili, ali mladi Šveđanin je bio uporan pa su ga nakon neumornog zvanja ipak primili. Jonas je u Africi ostao četvrt stoljeća, gdje je upravljao raznim safari kampovima sve do trenutka kada se odlučio vratiti kući i otvoriti safari kamp na krovu Europe. U tome mu je pomogao Fredrik Broman iz Uppsale kojeg je upoznao u Nairobiju – što zvuči gotovo nevjerojatno. Usprkos što su im više-manje svi rekli kako safari kamp u Švedskoj nema nikakva smisla, Jonas i Fredrik su se odlučili na hrabar potez.
Mnogima prođe ispod radara da je švedska Laponija jedna od najvećih svjetskih divljina, no ona ima osam nacionalnih parkova, uključujući dva najstarija u Europi (Sarek i Abisko iz 1909.) koje je UNESCO prepoznao kao najveće kopneno područje pod zaštitom autohtonog stanovništva, Saamija.
Gospodari sobova i laponskog bijelog carstva još uvijek svakog ljeta vode svoja golema stada na planinske pašnjake. Zima koja je ondje izrazito tiha, bez cvrkuta ptica i zujanja kukaca, provodi se u bijeloj čaroliji prirode, u toplim kućicama kampa, uz gutljaje rakije i zalogaje suhog jelenjeg mesa s pekmezom od borovnica, ćufti od volovskog mesa te drugih tradicionalnih jela. Sauna koja ljeti pluta na površini jezera tijekom zimskih mjeseci stoji smrznuta na mjestu, tik do rupe u ledu za one najhrabrije koji se usude zaplivati.
"Polarna svjetlost je ono što ljude dovodi ovamo. To je naša verzija lavova i leoparda, koju ljudi fotografiraju s jednakim žarom. Ljudi idu u Keniju vidjeti životinje, ali dobivaju puno više od toga: mogu probati novu hranu, upoznati nove ljude i iskusiti potpuno drugačiji način života, a ovdje je potpuno isto“, objasnio je Jonas u čijem kampu polarnu svjetlost možete promatrati iz kućica sa staklenim krovovima – iz kreveta. Neki gosti se u kamp vraćaju iz godine u godine, i to ne samo zbog svjetlosnog spektakla na nebu, nego i povratka prirodi, tišini i sebi.
Vodič za one koji žele vidjeti Skandinaviju: Kako relativno povoljno proputovati sjever Europe
