Na prvu bi se moglo reći da su sve pustinje slične, a neke i iste. Hrpa pijeska, sunce na horizontu, pokoja stijena ili kamena formacija. No, pravi ljubitelji znaju nijanse – niti je svaki pijesak iste boje, niti se sunce i mjesec jednako lijepo u njima "namjeste", a o stijenama da ne govorimo…
Pravi primjer da čak i pustoš može biti posebna i prepoznatljiva je iranska pustinja Lut ili Dasht-e Lut. Lut označava pustoš i prazninu, a dasht visoravan. Nalazi se na istočnom dijelu Irana i smatra se 34. najvećom pustinjom svijeta (površine je gotovo kao cijela Hrvatska).
Ono što ju čini posebnom jest činjenica da ju je UNESCO uvrstio na popis svjetske baštine, a radi se o jednom od najtoplijih mjesta na svijetu. Neki, a pri tom mislimo na NASA-ine satelite, će reći – i najtoplije. Naime, temperatura njenog pijeska dosegla je čak 70 stupnjeva! To ju je 2005. godine doista činilo najtoplijim mjestom na Zemlji.
Pretpostavljate, ovdje nema mnogo turista. Tko normalan bi se kuhao na tim temperaturama za par dobrih fotki kad je karta za Tunis 200 eura, a temperatura "ugodnih" 35 stupnjeva? I doista, dugo vremena ovdje nije bilo pravih ekspedicija – osim što je njome navodno prošao i naš Marco Polo.
Prva ekspedicija koja je pješke prošla pustinjom bila je ona National Geographica 2016. godine. Tada su nastale brojne i nevjerojatne fotografije kamenih formacija poznatih kao "kaluts".
Osim što ih je UNESCO pohvalio kao izvanredan primjer aktivnih geoloških procesa, ove formacije tvore najdulji "kalut" sustav na svijetu, dugačak čak 120 i širok 80 kilometara. Zovu ga još i dolinom spomenika, no unatoč njihovoj ljepoti, sigurni smo da prvo što posjetioci u njima vide jest – hlad.
Pustinja Lut bi mogla donijeti neke "šuške" onima koji se odvaže istražiti ju. Procjenjuje se kako postoje velike šanse da u njoj pronađete meteorite. Ako ništa, pronaći ćete ostatke starih gradova, a i nestvarne fotografije mjeseca iznad kaluta moći ćete dobro unovčiti.
Nije loše za jedno od najsuših mjesta na svijetu, zar ne?
