Povijest je još prepuna, manje poznatih i nepoznatih stvari. Mnogo toga ne učite u školi jer bi onda ona trebala valjda potrajati 20 godina, a jedna od takvih stvari je priča i o Malijskom Carstvu, objavljena na portalu worldatlas.com
Malijsko Carstvo bilo je veliko carstvo u zapadnoj Africi, nastalo iz pepela Ganskog Carstva (ne treba ga brkati s modernom državom Ganom) te je trajalo oko 300 godina, od 13. do 16. stoljeća. Na svom vrhuncu kontroliralo je veliki dio zapadne Afrike, od Atlantskog oceana do oko današnje granice između zemalja Malija i Nigera. Carstvo se obogatilo golemim količinama zlata na svom teritoriju i razgranatom trgovačkom mrežom koju je izgradilo. Ali nakon dugog razdoblja prosperiteta, carstvo se počelo urušavati, te je do sredine 16. stoljeća prestalo je biti važan politički entitet u zapadnoj Africi.
Carstvo je nastalo početkom 13. stoljeća, u vrijeme kada se raspalo Gansko Carstvo, osnovano u 8. stoljeću. Od carstva je ostalo nekoliko neovisnih feuda. Vođe ovih feuda su se natjecali kako bi uspostavili svoju vlast. Jedan od tih vođa zvao se Soumaoro Kante, vladar Kraljevstva Susu. Soumaoro je uspio zauzeti bivšu prijestolnicu Ganskog Carstva, Kumbi Saleh, koja se sada nalazi u današnjoj Mauritaniji. Odatle je proširio svoj teritorij, a prema povijesnim izvorima, Soumaoro je bio vrlo okrutan vladar, koji je ugnjetavao svoje podanike.
Ogorčeni na represivnu vladavinu Soumaora, grupa od 12 malih kraljevstava Malinke započela je pobunu 1234. Pobunu je predvodio Sondiata, vladar susjednog kraljevstva. Uspio je sastaviti koaliciju za borbu protiv Soumaorate je 1235. preuzeo kontrolu nad Kumbi Salehom. Nakon uspjeha pobune, Sondiata je okrunjen za Mansu (cara) nove federacije te je tako nastalo carstvo.
Sondiata će carstvom vladati oko 25 godina, a nakon smrti naslijediti će ga jedan od njegovih usvojenih sinova, Mansa Wali, koji je dodatno proširio granice carstva. Osim toga, Sondiatin nasljednik također je uveo islam u carstvo. Bio je prvi vladar carstva koji je hodočastio na hadž u Meku, najsvetiji grad islama. Ovo mu je putovanje omogućilo da ojača veze s vladarima sjeverne Afrike. Kada je Mansa Wali umro, vodila se žestoka bitka za nasljedstvo, koja će se pretvoriti u pravi građanski rat. Carstvo je, međutim, preživjelo.
Vrhunac svoje moći doseglo je za vrijeme vladavine Manse Muse, kojeg povijesni izvori smatraju najuspješnijim vladarom carstva. Mansa Musa je vladao od 1302. do negdje 1330-ih. Uspio je dodatno proširiti granice carstva kako bi uključio trgovačke gradove Timbuktu i Gao, koji se sada nalaze u sjevernom središnjem dijelu današnjeg Malija.
Nakon smrti Manse Muse, došlo je do postepenog propadanja. Mansa Musin sin, Mansa Maghan, stupio je na prijestolje nakon očeve smrti. Kao i njegov otac, mnogo je trošio. Čak toliko da je gotovo doveo carstvo do bankrota. Grad Gao pobunio se protiv carstva oko 1400., a tridesetak godina poslije berberska etnička skupina poznata kao Tuarezi preuzela je kontrolu nad Walatom i Timbuktuom.
Do sredine 15. stoljeća, većinu teritorija carstva osvojilo je novo carstvo, Carstvo Songhai, te je taj događaj ujedno označio kraj Malijskog Carstva.
