Ponos planinara, najstariji i najveći planinarski objekt u Dalmaciji - Planinarski dom Umberto Girometta na Mosoru, prošle je godine konačno obnovljen, a u radovima su sudjelovale stotine volontera iz Hrvatske, ali i susjedne Bosne i Hercegovine. Smješten nedaleko od Splita, Umberto Girometta je na idealnoj lokaciji za izlete u predivnu prirodu, a svake godine ga otkriva sve više posjetitelja.
Do doma ćete najbrže stići automobilom ili prigradskim autobusom na liniji br. 28 Split - Dubrava sa stajanjem u Sitnu Gornjem, a najljepšim putem, naravno pješice. Tako će vam trebati 45 minuta od polazišne točke Sitno Gornje, sat i 20 minuta od Dubrave, a tura od Žrnovnice preko Zagrađa do planinarskog doma traje dva sata. Put Kučine - Miličevića špilja - pl. dom traje tri i pol sata, a najdulji put je Vranjača - Vickov stup za koji je potrebno izdvojiti oko pet sati. Planinare i izletnike svaki vikend dočekuje prijatelj planinara Špiro Gruica, koji već gotovo 40 godina sa svojom obitelji radi kao domar.
Od postavljanja kamena temeljca 1929. godine do danas, planinarski dom na Mosoru svjedočio je brojnim uzbudljivim događanjima; služio je kao bolnica, radionica oružja i zapovjedništvo Mosorskom partizanskom odredu. Talijanska vojska ga je zapalila i gotovo do temelja srušila, a nakon obnove prvobitni naziv Dom kraljice Marije promijenio je u Dom na Ljuvaču. Nešto kasnije nazvan je po splitskom gimnazijskom profesoru prirodoslovlja, planinaru, speleologu i promicatelju ljepota Dalmacije.
U osobnoj iskaznici, Planinarskom domu Umberto Girometta pisalo bi da je zidana jednokatnica dovoljno velika da može primiti 80 gostiju. Opskrbljen je i otvoren vikendom, a u ostale dane po dogovoru. Ispred doma se nalazi prostrana, otvorena terasa na kojoj može boraviti više od 100 izletnika. Mnogi će reći da je ljeti najljepše sjediti na klupama pod visokim srebrnim jelama pa krenuti do livade s jezercem. Kako bismo doznali više o obnovi i samom domu javili smo se Hrvatskom planinarskom društvu Mosor, a predsjednica društva Ivana Radonić otkrila nam je brojne informacije o omiljenom izletištu nadomak Splita, kao i o samom društvu te najpoznatijim članovima.
"Odlikujemo i ponosimo se bogatom poviješću, aktivnošću i sportskim uspjesima svojih članova od kojih su se čak dvoje, Stipe Božić i Milena Šijan, popeli na najviši vrh svijeta - Mt. Everest, s tim da je Stipi Božiću to uspjelo čak dva puta: 1979. i 1989. godine. Bogata aktivnost HPD Mosor ogleda se i u broju izgrađenih i uređenih planinarskih domova, kuća i skloništa. Prvenstveno zahvaljujući velikom trudu i radu prof. Umberta Giromette, čovjeka široke kulture, znanja i velike energije koji je dao značajan doprinos razvoju znanosti, sporta i planinarstva u Splitu i Dalmaciji, suosnivača Fotokluba, Prirodoslovnog muzeja Split, Zoološkog muzeja u Splitu, te HPD Mosor i HPD Biokovo, za nepunih deset godina od osnutka HPD Mosor je bio vlasnik, upravljač i korisnik šest planinarskih objekata na Mosoru, Kamešnici, Vagnju, Cincaru i Vidovoj gori. Svaki objekt ima svoju povijest, a danas je najpoznatiji planinarski dom Umberto Girometta na planini Mosor za kojeg znaju svi planinari u Republici Hrvatskoj i šire“, doznajemo od planinarskog društva koje njeguje i razvija planinarske vještine, ali i potiče čuvanje ljepota planinske prirode.
Najbolji vidikovci u Hrvatskoj: 10 pogleda na more zbog kojih se vrijedi zaustaviti na putu
„Već od samih početaka rada HPD Mosor 1925. godine nametala se misao o izgradnji planinarskog doma na Mosoru tim više što u tom trenutku u cijeloj Dalmaciji nije postojao nijedan planinarski objekt u pravom smislu riječi. Mjesto je odabrano po savjetu prof. Giromette, u samom središtu Mosora i neposrednoj blizini Ljuvača, najizdašnijeg krškog vrela u planini, kojeg opisuje još Andrija Kačić Miošić. Osim toga, ovaj je lokalitet od udara bure zaštićen Istarskom glavicom, a zahvaljujući svojoj poziciji idealno je polazište na najviše vrhove našeg Mosora.
Gradnja planinarskog doma je započela 24. listopada 1929. godine polaganjem kamena temeljca, a srećom odustalo se od prvobitne ideje da se izgradi prizemnica s potkrovljem jer ne bi bila dovoljno velika za sve planinare i posjetitelje Mosora.
“Treba da znate, da smo teškim trudom isprosili veći dio potrebitog novca za izgradnju doma. Sa tim novcem nismo išli, da u gradu gradimo naš Dom, već smo evo, kako vidite, došli k vama u ovu golet, da ga ovdje sagradimo, da nju oživimo, da je pošumimo, pa da tako unaprijedimo selo i seljaka. Sjetite se, da će ovaj Dom biti hram ljubavi prema planini, prema selu i seljaku. Svi oni koji će ovom Domu zalaziti, bili ma koje vjere ili narodnosti, svi će biti prožeti istim čuvstvima ljubavi prema vama, kao i mi. Stoga u svakoj prigodi treba da prema planinarima iskažete ljubav, susretljivost i gostoljubivost, jer su oni najbolji vaši prijatelji. Dok će ovaj Dom dobro doći nama planinarima, da nam bude moguće što podesnije nauživati se sunca, zraka i planine i da nam pruža sigurno zaklonište od nevremena, dotle se on uglavnom gradi u korist vašu i vaše djece, jer ono, što su ceste i željezničke tračnice za nizinu, to su su planinarske kuće za planinu. Jedna sama planinarska kuća kadra je da planinu oživi i usreći. Sjetite se, da će ovaj Dom biti ne samo živa veza između vaših sela i grada Splita, već također između vaših sela i cijelog svijeta, pa upravo će se zbog te svestrane veze vaša sela dizati i cvjetati”, svečano je govorio prof. Girometta prilikom postavljanja kamena temeljca.
Izgradnju doma su potpomogle i ostale podružnice HPD-a po Hrvatskoj, zbog čega su im Mosoraši neizmjerno zahvalni. Početkom listopada 1931. godine Dom kraljice Marije svečano je otvorio svoja vrata. Tada je bio prvi takav u Dalmaciji i najveći u Hrvatskoj nakon Tomislavovog doma na Sljemenu. Tijekom devet desetljeća Planinarski dom Umberto Girometta je imao četiri značajnije obnove, a u velikoj volonterskoj akciji 2018. godine obnovljeni su gornji kat, spavaonice i sanitarni čvorovi.
„Akcije iznošenja materijala i obnove gornjeg kata su trajale 4 mjeseca te je u njima sudjelovalo preko 300 volontera, većinom članova našeg društva, ali svoju pomoć su pružili i brojni članovi prijateljskih društava iz cijele Hrvatske i BiH, te mnogi drugi izletnici i pojedinci koji su se samoinicijativno javljali. Na leđima vrijednih volontera je preneseno preko osam tona materijala budući da dom nema pristupni put, a najbliža prometnica je udaljena gotovo sat vremena hoda.
S tom velikom akcijom nismo stali, nego smo nastavili ulagati u naš dom i tako su naši vrijedni članovi uredili kanale za odvodnju oborinskih voda oko cijele zgrade, obnovili i obojali blagovaonicu, zamijenili staru peć na drva novom koja bolje grije kako bi naš dom bio topliji i ugodniji za mnogobrojne posjetitelje.
Nakon toga se sam po sebi se nametnuo zadatak, tj. veliki problem koji je mučio planinarski dom već desetljećima, tzv. rak-rana lijepog planinarskog doma, a to je bio azbestno-cementni pokrov na krovištu. Navedeni pokrov je predstavljao veliku ugrozu prvenstveno za zdravlje mnogobrojnih planinara i izletnika budući da je azbest opasan jer spada u karcinogene tvari razreda 1, što znači da dokazano uzrokuju karcinom, a takav način krovnog pokrova se masovno rabio desetljećima za krovove koji su imali relativno laganu nosivu konstrukciju i bio je vrlo jednostavan za izvedbu. Ali navedene ploče su zbog dotrajalosti i vremenskih prilika bile u tako lošem stanju da se pri svakom jačem vjetru postojala mogućnost otkidanja komadića pokrova sa krova što je uzrokovalo prvenstveno fizičku ugrozu za posjetitelje, a prilikom padanja oborina krov je prokišnjavao što je uzrokovalo vlaženje zidova cijelog objekta, stvaranje gljivica u nedavno obnovljenim prostorijama na gornjem katu, te ugrožavalo interijer i instalacije u cijeloj zgradi što je direktno stvaralo ugrozu za posjetitelje i planinare na noćenju.
Stoga smo se u mandatu prve žene predsjednice Ivane Radonić uhvatili u koštac sa ovim problemom i pokušati ga riješiti. Donijeli smo konačnu odluku da krećemo u provedbu ovog velikog i važnog projekta ne samo važnog za hrvatsko planinarsko društvo Mosor nego i sve planinare u RH i regiji budući da se radi o najstarijem i najvećem planinarskom objektu u Dalmaciji koji je ponos dalmatinskog i hrvatskog planinarstva te krenuli u prikupljanje potrebnih financija i realizaciju projekta.
Od lipnja 2020. do lipnja 2022. godine je trajala priprema za realizaciju projekta, a tijekom srpnja i kolovoza 2022.g. odrađeni su građevinski radovi na krovištu. Demontirane su azbestne ploče, zamijenjene trule krovne grede, podaščan cijeli krov, postavljena vodonepropusna folija, 2 krovna prozora, sanirani dimnjaci na kojima su postavljene nove H_ kape, te postavljen kupe duž cijelog krovišta. Izrađeni su i postavljeni kompletni limeni opšavi i okapnice oko dimnjaka kao i sa sve četiri strane objekta, uz postavljanje oluka.
Tim radovima je završen projekt uređenja krova, odnosno spriječeno daljnje prokišnjavanje i propadanje interijera, osigurano je bolje grijanje unutrašnjosti, te je planinarski dom dobio i novu i ljepšu vizuru. Završetak radova je prigodno proslavljen 2.10.2022. godine uz okupljanje članova, prijatelja iz raznih planinarskih društva, predstavnika HPS-a i izletnika na Mosoru“, otkriva HPD Mosor.
Jedno od brojnih događanja na koje je HPD Mosor itekako ponosan je i nedavna izložba arhivskog materijala 100 žena na vrhu Mosora.
„Pregledavajući arhivski materijal društva naišli smo na očuvanu arhivu prijašnjih uspona žena na Mosor te smo istu odlučili izložiti. Tu je bilo novinskih članaka, crno bijelih fotografija, priznanja, štambilja i puno toga. Prvi uspon je bio davne 1974. g. po uzoru na slovenski uspon 100 žensk na Triglav. Uz nekoliko kratkih prekida uspon se održavao tradicionalno za Međunarodni dan žena i svaki je predstavljao nezaboravnu avanturu.
Da bi izložba bila potpunija obratili smo se poznatom splitskom fotografu Feđi Klariću koji nam je ustupio svoje stare snimke s nekoliko uspona, a iste je obradio trogirski fotograf Antonio Miše. Pronašli smo stari nijemi film koji ćemo prikazati u prostorijama Mosora kad se digitalizira. Na prijedlog naše Merien Ilić pala je ideja da snimimo starije članove koju su sudjelovali u usponima prijašnjih godina. Predsjednica Ivana, pročelnica Foto sekcije Žana, Sonja i Antonija napravile su nekoliko interesantnih intervjua, a od snimljenih intervjua Marko Kovač je montirao kratki film.
Dokumentirana je masovnost učešća žena kao i muškaraca, mada se njima nije bilježio uspon. Godišta učesnika su bila od beba, koje su sretni roditelji nosili na leđima, do starijih. Godišta uopće nisu bila važna, a planinarska oprema za mnoge je bila nepoznanica. Po fotografijama se vidjelo da ni vremenski uvjeti nisu bili prepreka da se stigne do odredišta.
Veselje i radost sa svakim ostvarenim korakom, i kako je jedna učesnica ispričala, sa nestrpljenjem se očekivao svaki sljedeći uspon jer se znalo da će biti veselo. Mnogi od učesnika poslije sudjelovanja su postali pravi planinari i ljubitelji prirode. Žene osvajaju, ali i žene su osvojile Mosor. Ova izložba je završila sa sloganom "tradicija se nastavlja…"
Želja nam je da se ne prekine tradicija koja je mnogima donosila radost jednog dana, a možda i budućnosti“.
"Izgubljeni" na Medvednici: Tri dana avanture na kojoj ćete se brzinski resetirati
