Galerija
Unije su, neka vas ime ne zavara, samo jedan otok, najveći u nizu otoka živopisnih naziva koji prate zapadnu obalu Cresa i Lošinja: Zeča, (Unije,) Srakane Vele, Srakane Male i Susak. Unije su se svojom pitomijom stranom ispružile prema zapadu i pučini, dok prema Lošinju imaju tri, kao preslikane, duboko usječene uvale.
Zahvaljujući svom položaju s kojega čuvaju ulaz u Kvarner, izvorima vode i plodnom tlu, bile su naseljene od prapovijesti. U drugom su stoljeću Unijama zavladali Rimljani, pa puno kasnije Franci i Venecija, a u 19. stoljeću tu su se smjenjivale francuska, austrijska i konačno talijanska uprava.
Tradicionalno su se Unijani stoljećima bavili maslinarstvom, a ni ovaj otok divne prirode nije bio pošteđen jugoslavenskog industrijskog zanosa, pa je u uvali uvali Maračol neko vrijeme radila i tvornica sardina. Najuzbudljiviji i najvažniji događaj u novijoj povijesti Unija dogodio se krajem 1979. godine, kada je na otok stigla struja. Najviše je ljudi na otoku živjelo početkom 20.stoljeća, njih skoro 800, a od tada je broj samo opadao. Danas ih zimi ostaje tek osamdesetak.
Ljeto na otoku
Ljeti je naravno puno življe, kada se u jedino naselje na otoku – Unije, vraćaju iz gradova, iz Amerika i sa škola, a svake se godine pojavi i koja skupina turista. Ali straha od masovnog turizma za sada nema, jer na Unijama nema hotela, kampiranje je zabranjeno, a privatni smještaj prilično je ograničenih kapaciteta, pa ako niste "domaći", a željeli biste godišnji provesti ovdje, pobrinite se na vrijeme da imate gdje odsjesti.
Unije možete posjetiti i na samo jedan dan, hvatajući prvi i zadnji brod… Možete doći katamaranom iz Rijeke ili iz Pule, lokalnom brodskom linijom iz Malog Lošinja, vlastitim plovilom, ili ako baš želite – privatnim avionom. Ali možda je dan ipak premalo vremena da stvarno osjetite otok, udahnete sve njegove mirise i izgubite se u detaljima koji ovdje određuju život.
Ispijanje kave uz more, dugo i bez ikakve žurbe, dok se oko vas – ne događa baš ništa, čekanje da se dućan, koji naravno radi dvokratno, ponovno predvečer otvori, predah na zidiću, škripa kariola, glavnog teretnog, a za najmlađe i prijevoznog sredstva… male su radosti koje ne možete doživjeti dok se sasvim ne prebacite u "otočki mod".
Mjesto se razlilo po blagoj padini široke luke koja gleda na zapad. Prepoznatljivo je po kamenim kućama širokih zabata koje su građene u nekoliko redova, pa izgleda kao da jedna drugoj vire preko ramena.
U mjestu ćete ipak naći sve što vam treba, i vjerojatno sve obići nekoliko puta u danu: poštu - koja će vam zamijeniti bankomat, market, koji iako radi dvokratno ljeti radi i nedjeljom, pekaru u kojoj više ne morate naručivati kruh unaprijed, jednu konobu, jedan beach bar i jednu slastičarnicu u kojoj ćete kuglicu domaćeg sladoleda platiti 2 eura.
Njihovo radno vrijeme odredit će vaše dane na otoku, pa će oni vjerojatno počinjati odlaskom u pekaru i kavom na terasi slastičarnice, pod gustom krošnjom koja spašava kad se u mjesto zavuče sparina. Ne smijemo zaboraviti spomenuti ni čitaonicu Unije s bogatim fundusom i knjiga i – slikovnica, s kojima će vam izležavanje na divnim plažama uz tirkizno, prozirno more, biti još veći gušt.
Povijest i pogledi puni mora
Kako na otoku nema automobila, nema baš ni asfalta. Ceste su uglavnom makadamske pa se sredinom otoka sužavaju u poljske ili šumske staze koje ćete obožavati istraživati pješice ili biciklom, a za svaki korak bit ćete nagrađeni spektakularnim pogledima punim mora.
Jednako je zanimljivo i bogato podmorje Unija, pa se oko otoka često muvaju ronioci, a glavna atrakcija ispod površine je parobrod Tihany, koji je plovio na lokalnoj liniji prema Cresu i Lošinju… sve do jedne velike nevere 1914. godine. Najzapadnija točka otoka obilježena je lijepim svjetionikom iz 19. stoljeća na rtu Vnetak, koji danas – doduše automatski – s trinaest metara visoke kule pozdravlja brodove na zapadnim vratima Kvarnera.
Malo južnije, uz uvalu Vrulje, u uvalici Mirišće, nalaze se ostaci rimske Villae Rusticae, izgrađene nekad između 1. i 4. stoljeća. Još se starija povijest javlja sa otočkih vršaka – liburnski kašteli ili gradine – Turan na jugu, Malanderski na sjeveroistoku i Kaštel u sredini otoka. Ljubitelje ruina zanimat će i napušteni bunkeri na vrhu Hartina te nekadašnja tvornica ribe u uvali Maračol. A kada se iz obilaska vratite u mjesto, potražite i "palac", kuću s kućnim brojem 194, u kojoj se nalazi kamenica za čuvanje maslinova ulja sa starim glagoljičkim natpisom, a ako tko naiđe, pitajte ga da vam ispriča legendu gusarskom blagu.
A onda se uz dvorove iz čijih visokih zidina izviruju rascvjetani oleandri spustite na rivu, pronađite dobar kutak za promatranje suludog unijskog žarkoružičastog pučinskog zalaza sunca… i uživajte u miru. A kada vam mir dosadi, priključite se nekoj od brojnih aktivnosti u okviru ljetnog festivala na Unijama (pub kvizovi, izložbe i koncerti, turniri u odbojci ili stolnom tenisu...) ili vrlo specifičnim unijskim tradicijama: pecanju s rive, utrci preko polja, izboru naj-psa Unija ili izboru za kraljicu fritula. Pa sutra sve ponovite… i nastavite tako do tužnog datuma ispisanog na povratnom dijelu brodske karte.
Najljepše mjesto na Jadranu: Kamena ljepota udaljena samo kilometar od stvarnog svijeta
