Mjesto i način putovanja uglavnom određuju odrasli, a ne djeca, ali znamo, da se ne lažemo, kako ponekad i odrasli znaju biti djetinjasti i vraćati se u neke dane ranog djetinjstva kada je svijet izgledao kao puno ljepše, ali i manje poznato mjesto. U tom razdoblju većini je živjela u maštovitom svijetu bajki, dvoraca, kula, princeza, kraljevstava, prinčeva, borbi. Upravo takva destinacija za one putoholičare koji se vole vraćati u djetinjstvo je Sedmogradska ili Erdelj.
Nije vam poznato o čemu mi to? A Transilvanija? Je li sad bolje? Mislimo da je :)
Dakle, Transilvanija je kroz povijest imala i ove nazive koji su vam se na prvu učinili nepoznatim, a oni su ovisili od mađarskog i njemačkog utjecaja. Riječ je o dijelu Rumunjske koji se proteže na oko 60 tisuća kilometara četvornih. Usporedbe radi, to je područje oko 20 i nešto puta veće od Istarske županije.
Stanovništvo Transilvanije čine Rumunji, Mađari i Sasi (Nijemci), a broj nacionalnih manjina je ogroman. Razlog tomu je prirodna zatvorenost Transilvanije gorskim lancima koji je okružuju (Bihor, Karpati, Transilvanske alpe) pa je prostor često služio kao područje zbjegova stanovništva. Tako su nastala mnoga utvrđena naselja Nijemaca i Mađara (Transilvanijske utvrđene crkve), koja su upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi.
Lakše bi puno bilo objasniti kompliciranost bosansko-hercegovačkog političkog sustava ili odabrati najmanje smiješnu hrvatsku "humorističnu" seriju nego svesti transilvanijske zanimljivosti na neku optimalnu brojku, ali smo si dali truda pa za vas izdvojili tri "must see" destinacije u ovoj rumunjskoj regiji koja je najpoznatija po grofu Drakuli, o kojem ne treba trošiti riječi jer je jedna od najprepoznatljivijih figura popkulture današnjice.
Bran Castle ili Dvorac grofa Drakule
Iz svojih kamenih temelja u blizini riječnog korita, impozantna silueta dvorca Bran veličanstveno se uzdiže iznad doline. Sumorna, ali ipak građevina koja kao da gleda izravno u oči tisuće i tisuće posjetitelja koji hrle pred njezina vrata. Za većinu ljudi dvorac Bran u Rumunjskoj evocira samo jedno ime: Drakula, krvožedni lik iz Transilvanije. Ali je li Bran pravi Drakulin dvorac? I je li Drakula stvarno postojao ili je on samo fiktivni lik?
Činjenice vs. legende
Svi povijesni dokazi pokazuju da dvorac Bran nikada nije bio Drakulin dvorac. Grof Drakula, sadistički princ osuđen da vječno živi od krvi živih ljudi, kreacija je Brama Stokera, irskog romanopisca iz 19. stoljeća. Inspiriran pričama i legendama Transilvanije, čije je lokalno stanovništvo vjerovalo u vampire, Stocker je svoj lik smjestio u tvrđavu koja savršeno odgovara opisu dvorca Bran. Ali u stvarnosti Bram Stocker nikada nije posjetio Rumunjsku. Prikazao je Drakulin dvorac na temelju opisa dvorca Bran koji je bio dostupan u Britaniji u 19. stoljeću.
Iako je Drakula fikcija, Stoker je svom zloglasnom liku dao ime po stvarnoj osobi koja se zvala Vlad Tepeš. Vlad Tepeš ili Nabijač bio je princ Vlaške između 1431. i 1476. Okrutne metode koje je koristio za kažnjavanje svojih neprijatelja učinile su ga legendom. Vlad je bio poznat po odrubljivanju glava, kuhanju, spaljivanju i deranju kože svojim neprijateljima.
Jedan od najvećih primjera njegove okrutnosti bilo je vrijeme kada je upotrijebio šumu leševa da šokira i odbije osvajačku osmansku vojsku. No unatoč tome što je prikazan kao sadistički i nemilosrdni despot, Vlad Tepeš bio je veliki vojskovođa i heroj za svoj narod.
Ime lika – Drakula – potječe od imena Vlada II, oca Vlada Tepeša, koji se također zvao Ime Drakul, iako je na rumunjski prevedeno kao Vrag, u ovom je slučaju titula viteškog reda Zmaj, čija je misija bila obrana kršćanstva.
Kao i mnogi drugi dvorci u Rumunjskoj, Bran je isprva bio vojna utvrda koju su izgradili Teutonski vitezovi 1211. Godine 1377. mađarski kralj Luj I. Anžuvinac dao je građanima Brašova privilegiju izgradnje dvorca nad ruševinama tvrđave.
Položaj tvrđave Bran bio je vrlo strateški: na visokoj litici unutar uskog klanca, na prolazu između Transilvanije i Vlaške (u staroj Rumunjskoj).
Tijekom povijesti tvrđava je više puta mijenjala vlasnika. Prešao je s kralja Sigismunda Luksemburškog na njegovog saveznika, princa Mircea Starijeg od Vlaške, zatim na knezove Transilvanije.
Dvorac Bran u moderno doba
Do 1836., nakon što se granica između Transilvanije i Vlaške pomaknula u planine, tvrđava Bran izgubila je svoju vojnu važnost. Revolucija 1848. ostavila je veličanstvenu srednjovjekovnu utvrdu u ruševinama.
Godine 1920., nakon što je Transilvanija postala dijelom Rumunjske, dvorac je postao vlasništvo rumunjske kraljice Marie. Kraljica ga je u godinama nakon Prvog svjetskog rata pretvorila u svoju omiljenu kraljevsku rezidenciju. Iznimno talentirana i vrlo pronicljiva dekoraterka, kraljica Marie iskoristila je svoj ženstveni dodir kako bi pretvorila mjesto u dom iz bajke. Povećala je prozore, napravila nove spiralne stepenice, postavila telefonske linije, vodu iz slavine i struju, pa čak i lift...
Sam dvorac nije ogroman, ali ima nekoliko tajnih mjesta koja biste mogli promašiti ako žurite kroz njega. Ukupno ima 57 prostorija i obilje skrivenih kutaka, prekrasno zavojito drveno stubište te ogroman broj oružja i oklopa koji datiraju od 14. do 19. stoljeća.
U 1920-ima, kada je kraljica Marie naredila obnovu dvorca, radnici su otkrili tajni tunel u zidu koji povezuje prvi i treći kat. Stubište za bijeg bilo je tako vješto skriveno iza lažnog kamina da generacijama nitko nije znao za njegovo postojanje.
Corvin Castle
Najspektakularniji dvorac u gotičkom stilu u Rumunjskoj, Corvin, sagradila je obitelj Anjou na mjestu nekadašnjeg rimskog logora. Dvorac je služio kao utvrda do sredine 14. stoljeća kada je postao rezidencija transilvanskog vojvode, Iancu de Hunedoara. Iancu je nadogradio tvrđavu pretvarajući je u zadivljujući dvorac Transilvanije.
Prekrasno očuvana građevina sadrži raskošnu Vitešku dvoranu, Vijećničku dvoranu, kapelicu, impresivan pokretni most, visoke kontrafore, unutarnja dvorišta i više od 50 soba prepunih srednjovjekovne umjetnosti i namještaja.
Tijekom 14. i 15. stoljeća Hunedoara je bila glavno središte za vađenje i preradu željeza u Transilvaniji. Mačevi i koplja proizvedeni ovdje tijekom tog razdoblja bili su poznati diljem Europe. Dvorište dvorca ima oko 50 metara dubok bunar ukopan u kamen, izgrađen u 15. stoljeću.
Legenda kaže da su ga iskopala tri turska zarobljenika kojima je obećana sloboda kada posao bude obavljen. Trebalo im je 15 godina i 28 dana da dođu do vode. Davne 1854. godine požar izazvan gromom uništio je sve drvene dijelove dvorca Corvin (krov, drvene grede, stepenice, stropove i vrata) a ostala su samo pet stoljeća stara vrata tamnice. Nakon 10 godina napuštenosti, započeo je 40-godišnji proces obnove.
Dvorac Corvin podijeljen je na tri velika područja: Vitešku dvoranu, koja je korištena za gozbe, Dietnu dvoranu, koja je korištena za ceremonije, i kružno stubište. Sve dvorane su pravokutnog oblika, a zidovi su im lijepo ukrašeni mramorom.
Danas dvorac svakodnevno prima stotine turista, mnogi od njih nesvjesni činjenice da koračaju stopama nekih od najvažnijih vladara srednjovjekovne Europe. Otvoren je svakim danom od 9 do 20 sati, osim ponedjeljkom kada je radno vrijeme od 12 do 20. Ulaz se plaća i iznosi oko 7 eura za odrasle, a želite li se fotografirati morate platiti dodatno što, vjerujemo, neće biti problem s obzirom na sve ono što dvorac nudi.
Highway Transfagarasan
Duga više od 150 kilometara, autocesta Transfagarasan je najspektakularnija i najpoznatija cesta u Rumunjskoj. Potpuno otvorena samo od lipnja do listopada, najviša točka ceste nalazi se na 2042 metra: tunel koji povezuje sjevernu i južnu stranu jezera Balea. Međutim, ako tražite malo više asfalta i uzbuđenja pokretanog motorom, možda biste trebali pogledati Transalpinsku autocestu, koja posjeduje neslužbenu titulu najopasnije ceste u Rumunjskoj!
Autocesta je izgrađena između 1970. i 1974. godine jer je tadašnji rumunjski despot Nikolas Čaušesku strahovao da bi Sovjeti mogli upasti u Rumunjsku pa ju zauzeti slično kao što su zauzeli Čehoslovačku. Njegov plan je bio kreirati stratešku rutu koja bi cestovno povezivala sve dijelove zemlje.
Da biste došli do Transfagarasana iz Bukurešta, najbolji način je ići autocestom A1 do industrijskog grada Pitestija u kojem je svojevremeno bio jedan od najzloglašenijih zatvora gdje su između 1948. u 1954. robijali nebrojeni "neprijatelji države".
Ova cesta je prepuna opasnih zavoja, a pogleda na snimke iz zraka govori i zašto ju se smatra jednim od najopasnijih autocesta na svijetu. Najbolje bi bilo uopće ne dolaziti ovdje, ali ako se ipak odlučite, svakako vozite polako jer priče o Drakuli nisu najstrašnije što će vam se dogoditi u Transilvaniji s obzirom na opasnosti koje ova cesta možebitno može uzrokovati.
