Galerija
Naseljava ga etnička skupina Egun, čiji se ljudi uglavnom bave ribarstvom. Premda se procjenjuje da ima čak 85 tisuća stanovnika, vjeruje se kako ih je zapravo mnogo više jer naselje nije zahvaćeno popisom stanovnika 2007. godine (možda su im otplutali?). Štoviše, neki smatraju da se ukupan broj stanovnika Makokoa penje sve do 250 tisuća.
Neobično naselje postoji još od 19. stoljeća, kada su u ovoj laguni podignute prve drvene nastambe. Počelo je kao ribarsko selo uz obalu, a brzo će prerasti u pravi grad na moru. Još prije samo 70 godina ovdje je postojala živahna zajednica, dok glavni grad Nigerije - Lagos nije bio ni djelić grada kakav je danas.
U svakoj kući živi između 6 i 10 ljudi. Ovdje postoje i dvije škole – jedna na kopnu, a druga na moru. Umjesto školskog busa, djecu svakoga jutra skuplja školski kanu.
Daleko od raskoši…
Venecija Afrike zvuči egzotično i raskošno, no ovo je daleko od raskoši. Jedina zajednička stvar koju Makoko ima s Venecijom je činjenica da su izgrađeni na moru.
Riječ je o naselju koje ima brojne karakteristike slumova – životni uvjeti su teški, vlada siromaštvo, infrastruktura je nedostatna, drvenim barakama često prijeti opasnost od požara, higijena je upitna, voda nekvalitetna, zrak zagađen, a većina kuća nema struju. Organizacija Liječnici bez granica uspjela je jednom prilikom postaviti "plutajuću ambulantu", no ona nije poživjela dulje od godinu dana.
Morska voda na kojoj leži nije duboka (riječ je o svega metar-dva dubine), no zbog prljavštine je nemoguće vidjeti dno. Ovo definitivno nije mjesto na kojem želite upasti u more, stoga se čvrsto držite kanua i čamaca, koji ovdje služe kao glavno prijevozno sredstvo. U njima se odvija i sva trgovina, pa na vodi možete kupovati hranu, vodu i kućanske potrepštine iz čamaca lokalnih prodavačica.
Premda problema ne nedostaje, zajednica se drži i prevladava opća solidarnost. Zahvaljujući medijima, stekli su i pozornost svijeta, pa ih danas mnogi na putovanju Nigerijom žele posjetiti i upoznati. Turisti s kamerama izazivaju opću euforiju kod lokalne djece, koja nemaju često priliku vidjeti svu modernu tehnologiju, a moguće je čak i unajmiti sobu ili apartman u nekoj od drvenih kuća na vodi. Ipak, kad se sve zbroji, zajednica nema mnogo koristi od turizma.
Ako išta, moglo bi se reći da država misli kako Makoko šteti turizmu – ružan je to prizor koji se može vidjeti s najfrekventnijeg mosta Lagosa. Stoga ga se žele riješiti. U 2012. godini dio kuća podignutih na štulama je uništen po odluci nigerijske vlade jer su podignute bespravno. Kao rezultat toga čak tri tisuće ljudi ostalo je bez krova nad glavom i mora pod nogama.
Neke nevladine organizacije pokušale su uskočiti u pomoć kroz posljednjih desetak godina. Promjene su male. Štoviše, neki mještani su skeptični prema idejama da se slum sruši te da se izgrade nove kuće i zgrade. Ako išta, smatraju da je njihov projekt inspirativan jer je riječ o nekoj vrsti "samoupravljanja" – ljudi su ovdje sami sebi izgradili domove i osigurali život, a sada bi preko njihovih leđa mogli profitirati trgovci nekretninama.
Do današnjeg dana još nije pronađeno rješenje koje bi zadovoljilo većinu. Stoga ćete, ako putujete u Lagos, i dalje imati priliku vidjeti Makoko – što god da o njemu mislili.
