Mjestašce Zovik (naići ćete negdje i na izgovor Zović, no radi se o istom mjestu) se nalazi na jugu Sjeverne Makedonije. S obzirom na nedavnu promjenu imena makedonske države, zvuči čudno, ali barem nećete zaboraviti lokaciju.

Udaljen dva sata vožnje od Ohridskog jezera, u blizini makedonsko-grčke granice, odlična je ideja za barem jednodnevni izlet u prirodu i kupanje u riječici iznad koje se povija most kao iz filma. Što i jest.

 

 

Smatra se jednim od najljepših arhitektonskih objekata u regiji, pa nije ni čudno što je inspirirao poznatog makedonskog redatelja Milča Mančevskog koji je ovdje snimio nekoliko scena filma Prašina. Od tada most nosi neslužbeni, ali definitivno popularniji naziv: Filmski most.

Izgrađen u doba Otomanskog carstva, most je originalno bio drven. No, kada se 1955. godine urušio i pao u rijeku, mještani su odlučili sagraditi isti, ovaj put od kamena.

Okružuju ga netaknuta priroda i zabačeno selo koje živi skladno s njom. Tu je manje od dvadesetak stanovnika, pa most doslovno koristi više ovaca nego ljudi.

Malobrojni ali puni duha, mještani su poznati kao odlični domaćini. Ako se zateknete tamo, očekujte poziv na domaću rakiju, kavu, ručak i prenoćište. Doma će vas poslati s košarom domaćih proizvoda.

Lopovi, rat i kajmak

Smješteno na visoravni u blizini kanjona rijeke Crne, u zaleđu ga čuva planina Nidže. Na njenom vrhu Kajmakčalan na 2 521 m nadmorske visine nalaze se mala kapela sv. Ilije i spomen područje na davnu bitku.

Naime, planinski vrh je bio jedna od ključnih pozicija Solunskog fronta za vrijeme Prvog svjetskog rata, a bitka za Kajmakčalan u jesen 1916. godine odnijela je ogroman broj žrtava na obje strane, najviše srpskih i bugarskih vojnika.

U kapeli se nalazi i urna s pepelom njemačko-švicarskog znanstvenika, pisca i ratnog reportera Rudolpha Reissa koji je ostavio srce u makedonskim planinama – doslovno.

Za vrijeme rata boravio je u današnjoj Sjevernoj Makedoniji i Srbiji, te izvještavao o događajima i ljudskim pravima. Zaljubivši se u ovo podneblje, tražio je da se njegovi posmrtni ostaci čuvaju na planini, što su lokalne vlasti ispoštovale.

Naziv planine sve nas asocira na kajmak, međutim podrijetlo imena još je otkačenije. Prema makedonskoj legendi, ovdje se popeo lopov imena Kajmak (simboličnog značenja 'najbolji', 'krema nad kremama') sa svojim prijateljima.

Nosio je zlato koje je ukrao na svojim pohodima, te ga odlučio ovdje zakopati i sakriti. Jedan od kolega ga je ubio i bacio u rupu sa zlatom, izjavivši kako će mrtav biti najbolji i vječni čuvar zakopanog zlata. Otuda naziv planine, po ovom dobrom kradljivcu i još boljem čuvaru.

Destinacija u usponu

Gledajući slike planine s malim hramom i grobnicom vojnicima poginulim u Prvom svjetskom ratu, ne možemo ne pomisliti koliko podsjeća na mnogo slavniju crkvu u gruzijskim planinama regije Kazbegi – a koliko nam je bliža i domaćija.

Iako je selo prilično zabačeno, nemojte se zavaravati da ondje nema života. Dapače, brojne agencije i prijevoznici nudit će vam barem jednodnevan izlet u Zovik, smještaj u etno kućici ''Kod mosta'' ili džip-ekskurziju do planinskog vrha Kajmakčalan.

Ovo je popularno turističko odredište naročito u ljetnim danima, a čini se kako interes za njime tek počinje rasti.

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju