Ponekad se najzanimljivije priče skrivaju u mjestima na kojima ih ne biste očekivali, a šarenilo pronađe u gradovima koje bismo preletjeli okom na karti. Jedna takva legenda jest ona u neustrašivom hunskom vođi zvanom Atila, Bič Božji. Njegova smrt tj. pogreb obavijeni su velom mistike, a točnu lokaciju njegova počivališta htjeli su prisvojiti i Vojvođani i Mađari.
Legende kažu kako je spušten u rijeku Dunav - neki povjesničari smatraju kako se to dogodilo baš na mjestu gdje mala Tisa ulazi u veliki Dunav. A čuli smo da osim povijesti ovdje ima i dobrog vina, dobre hrane i lijepih mjesta za odmor u prirodi. Pa smo krenuli na jug Vojvodine, podno Fruške gore gdje je Dunav sjever, a Sava jug.
Idiličan gradić pastelnih boja
Započeli smo s malim gradom koji već samim imenom budi znatiželju. Inđija, kakvo je to ime? Neki kažu da ime dolazi od latinske riječi za domoroce, drugi da označava podnevnu molitvu (turskog podrijetla), treći da je dobila ime po djevojci koja je ovdje živjela…
Pa premda ime asocira na šarenilo Istoka, nemojte misliti da je ovdje kaos. Au contraire, kako bi Del Boy volio reći: kažu nam kako je ona jedna od najrazvijenijih općina u cijeloj državi. Štoviše, časopis Financial Times uvrstio ju je svojedobno na popis 25 najboljih europskih destinacija za strane investitore, a može se pohvaliti i visokom transparentnošću lokalne administracije.
Uistinu, djeluje kao zgodno mjesto za ugodan i miran život već kada bacite oko na šarmantne ulice i niz kuća pastelnih boja. Primijetit ćete da ovaj gradić slobodno diše bez puno visokih, naguranih zgrada. Više manje sve stane u prizemnice ili jednokatnice u nizu: pekare, dućani, frizeraji i kafići s terasom na ulici - savršeno za kavu pod lipama.
Nesvakidašnje junakinje, umjetnost koju dijelimo i krafne kao razglednica
Poznanstvo i bliskost stanovnika u malom mjestu oživjeli su na zidovima zgrada i kuća. Umjetnik pod imenom Wuper Kec oslikao je ulice grada poznatim ličnostima poput Ive Andrića, Miloša Crnjanskog, Nikole Tesle, ali i portretima „običnih“ ljudi koji čine grad, svojih sugrađana i susjeda. Wuper je svoj šareni trag ostavio diljem Europe, a obogatio je i ulice Splita i Brača. Tko bi rekao da ćemo ga pronaći ovdje!
Kad smo kod šarenila, pozornost su nam ukrale i domaće a moderne „krofnice“. Želite li blagdanske, roze, ekstra čokoladne, nogometne, personalizirane za voljenu osobu… Sve može! Ima li bolje i šarenije razglednice od finih krafni? Samo, hoće li preživjeti put do doma i stići sve na broju – to je veće pitanje od onog gdje počiva Atila.
Prošećete li duž glavne ulice uočit ćete naizgled svakidašnji spomenik povijesnoj figuri, no Milunka Savić neobična je heroina s fronta Balkanskih ratova, a kasnije i Prvog svjetskog rata. Ono što je upečatljivo kod nje jest nadimak „srpska Ivana Orleanska“ zbog rekordnog broja odlikovanja koja uključuju i francuski orden Legije časti. U vojsku je ušla pod imenom Milun, odjevena u muškarca dok ju nije otkrilo liječničko osoblje. Iako se proslavila diljem Europe, odbila je francusku mirovinu i ostala u svojoj zemlji sve do smrti 1973. godine.
Zgodna naznaka povijesti koja nas tek čeka – napuštamo Inđiju i krećemo dvadesetak kilometara prema istoku, prema ušću rijeke Tise u Dunav i mjestu Slankamen.
Mirna i tiha priroda svjedočila je burnoj povijesti
Iz slankamenačke ravnice uzdiže se spomenik koji čuva uspomenu na davnu, ali značajnu bitku iz 17. stoljeća. Naime, upravo ovdje sudarile su se ujedinjene vojske europskih država i ona Osmanskog carstva, a u bitkama je sudjelovao i Adam, sin bana Nikole VII Zrinskog.
Mirno i tiho mjesto u kojem se nebo zrcali u Dunavu vidjelo je kraj moćnog carstva i opake vojske, a kažu kako je ispratilo u vječni počinak i Atilu, kralja Huna. Umro je u 5. stoljeću na dan svog vjenčanja od posljedica burnog slavlja, a prema nekim domaćim i stranim povjesničarima sahranjen je na ušću Tise u Dunav.
Povijest na ovim ravnicama seže i dalje. Tako je u planu gradnja umjetnog jezera i pratećih objekata koji će tvoriti Keltsko selo, u spomen starim stanovnicima koji su ostavili trag u obliku novčića. Otvara se taman ovog ljeta, pa možete biti među prvim posjetiocima. Bit će to lijepa prilika za izlet u prirodu i razgledavanje rekonstruiranih nastambi koje su nekad ovdje postojale.
Dunavski safari: ne znaš jel' bolji pogled u prirodu ili čašu
Zaželite li se još prirodne idile, možete poći prema tzv. Krčedinskoj adi, „oazi za odabrane“ kako joj tepaju. Riječ je o velikoj površini na Dunavu kojom vladaju životinje: divlji konji, svinje, magarci… Ovdje možete uživati u dunavskom safariju ako se prethodno najavite turističkoj zajednici koja će vam organizirati posjet. Zaštita životinja i prirode je na prvom mjestu, turisti na drugom - i to podržavamo.
Nismo zaboravili vinsku s početka, već ju čuvamo kao slatko za kraj. Ovdje se nalazi deset registriranih vinarija i dvadesetak proizvođača vina, pa je izbor širok kao ravnica.
U to ime, dok i sami ispraćamo Dunav, kucnut ćemo se čašama u obližnjoj poznatoj vinariji Acumincum koja nas i sama dočekuje riječima: Tko voli vino, vidjet će dio povijesti, a tko voli povijest, probat će i čašu dobrog crvenog vina.
