Kako bi sad bilo lijepo planinariti ili barem šetati u japankama po kakvom otoku na ugodnih 16 stupnjeva… Ako dijelite tu želju, La Gomera, španjolski otok na Kanarima idealna je destinacija. U zeleni otok koji oplakuje plavetnilo oceana zaljubio se i Tobi Wissen, Nijemac na putovanju oko svijeta, koji se prošle godine nakratko zaustavio u Dubrovniku, gdje smo imali i prilike porazgovarati o njegovim putešestvijama.
Bez obzira na koronavirus, Tobi i dalje napreduje na karti Europe, no odlučio se malo dulje zadržati na Kanarima. Izgleda da su mu se toliko dopali da je ondje već tri mjeseca. Kad ne isprobava lokalnu kuhinju ili ne planinari, Tobi uči jezik, a mirne duše možemo reći i da je do sada dobro upoznao taj kraj pa mu možemo vjerovati da La Gomeru vrijedi posjetiti – osobito ako uživate u remek-djelima prirode. Ako vas zanima kako je na Kanarima u ovo doba godine i što treba vidjeti, to možete provjeriti na njegovu blogu, a uz Gomeru preporučuje i prekrasnu La Palmu, Agaetu, Roque Nublo, Pico de las Nieves, Maspalomas, Puerto de Mogan, Faro de Sardinu…
U trenu nastajanja ovog teksta Gomera uz El Hierro ima najmanje slučajeva koronavirusa na Kanarima – u posljednja dva tjedna nije zabilježen niti jedan novi slučaj. Odlučite li se na putovanje, ovdje možete doznati kako se pripremiti, poput ispunjavanja španjolskog zdravstvenog obrasca, PCR testa, a nakon slijetanja možete očekivati da će vam izmjeriti temperaturu.
Jedna od zanimljivosti Gomere je jezik lokalnog stanovništva koji je na svoj popis uvrstio i UNESCO. Jezik bez riječi podrazumijeva zviždanje, što je osobito praktično jer otokom prevladavaju duboki klanci i uske doline, zbog čega su stanovnici i razvili poseban način sporazumijevanja, a kako zvuči, možete provjeriti ovdje.
Jedan od praktičnih načina na koje možete obići otok jest rentanje terenca. Odlučite li se na takvo nešto, odvezite se na četiristotinjak metara nadmorske visine, izađite na prašnjavu crvenu cestu i samo promatrajte kaleidoskop boja koji se sastavlja u razglednicu ogromnih palmi, nestvarno zelenog bilja i plavetnila oceana koji kao da se proteže u beskonačnost.
Lijek protiv kaosa svakodnevice kakav bi i liječnici trebali propisivati, Gomera je recept za prepuštanje suncu, tišini i prirodi – gotovo kao da ste u nekom drugom vremenu, puno prije 2021. godine. Drugi po redu najmanji otok na Kanarima ima promjer od tek 25 kilometara. Načičkana uspavanim planinskim selima i mirnim stjenovitim plažama, Gomera se dugo ponosila činjenicom da nema niti jednog semafora. Tek prije koju godinu osvanuli su u valjda najužurbanijem mjestu na otoku, u luci San Sebastiana, gdje i dolaze brodovi s užurbanog Tenerifea.
Čak niti najveći obožavatelji Gomere ne hvale taj dio grada s industrijskim zgradama i kućama u bojama sladoleda, ali on ipak ima posebnu priču. San Sebastian je bio posljednja luka Kristofora Kolumba prije njegova epskog isplovljavanja u Ameriku. Šetnja lijepom Calle Real u najstarijem dijelu grada je poput Kolumbova spomenara – od sumorne crkve u kojoj se, navodno, ispovijedao prije putovanja, bunara u kojem je uzeo vodu kojom će krstiti Novi svijet do drvenog balkona Case de colon na kojem je znao stajati. Od Kolumbova vremena izgled grada uništavali su gusari, a crkva se neumorno obnavljala nakon svakog napada.
Prava ljepota Gomere leži upravo u njezinoj prirodi, u nacionalnom parku Garajonay, gdje caruju zelene šume lovora, jedne od posljednjih na Zemlji. Meka za botaničare, osim drevnim šumama poput suptropskih koje su milijunima godina ranije pokrivale Afriku i Europu mami endemskim biljkama. Imate li sreće, možete ugledati i endemske ptice, šišmiše i gmazove.
Alto de Garajonay, koji se uzdiže na 1487 metara, najviša je točka otoka do koje turisti neumorno planinare kako bi uživali u prirodi, ali i snimili fotografije moćnog vulkana Teide s Tenerifea koji se vidi za lijepog vremena.
Izvan granica nacionalnog parka Garajonay postoji mnoštvo malih sela i panoramskih vidikovaca koje vrijedi posjetiti. Ruralni El Cercado, Las Casas i Agulo na sjeverozapadu La Gomere samo su neki od njih. Mirador de Abrante jedan je od popularnijih vidikovaca – prepoznat ćete ga s turističkih fotografija otoka po staklenoj terasi. Mirador Del Morro de Agando također je dušu dao za fotografiranje, a do njega možete doći pješice iz obližnjeg Mirador de Tajaquéa.
Kratkom šetnjom stići ćete do zanimljivog mosta i doći do mjesta na kojem puca savršen pogled u svim smjerovima. Na sjeverozapadnoj strani otoka, na cesti Camino La Quintana ima pak idealnih mjesta za uživanje u zalascima sunca.
Na sjeveru otoka, južno od nacionalnog parka nalazi se La Fortaleza, „sveto mjesto“, odnosno prirodna, vulkanska tvrđava. Njezin položaj iskorištavali su i gusari jer su mogli lako kontrolirati tko im se približava, a obilazili su je i hodočasnici.
U svakom slučaju, odlučite li se na otkrivanje prirode u Gomeri, nećete se razočarati.
