Galerija
Dankinja Tess i Splićanin Lovre zaljubljenici su u prirodu koji izletničke avanture opisuju na svojoj stranici Hygge Trails of Croatia, a nedavno su nas svojim riječima i fotografijama naveli da krenemo prema Dinari. Kako je prošla pustolovina u hrvatskim visinama možete pročitati ovdje, a ovoga puta vode nas na Triglav.
Putevima uspomena
"Odrastanje u Hrvatskoj okruženoj planinskim susjedima poput BiH, Slovenije i Crne Gore gradi vezu s prirodom. A jedan od vrhova u tom kraju spominje se više od ostalih. Najviši vrh Slovenije i bivše Jugoslavije (2864 m), Triglav je bio (i još uvijek se smatra) svojevrsnim pragom koji planinari trebaju prijeći“, kaže Lovre.
Profil traila
Početak staze je lijep i lagan, a ispod planinarskog doma Kredarica (2515 m) teren postaje strmiji. Staza je većinom potpuno sigurna, ali posljednji dio je zahtjevniji. Via ferrata od Kredarice do vrha može na nekim mjestima biti neugodna, ovisno o tome koliko se dobro nosite s visinom. Nije fizički zahtjevna, ali visina je velika zbog čega se mora koristiti sigurnosni pojas.
Slovenija u malom
Odlučili smo da bi bilo najbolje odvesti se negdje blizu početka staze, prespavati i rano krenuti u planinarenje. Pronašli smo divan smještaj u mjestu Hudajužna. Pokošena trava, brežuljci oko kuća i stazice koje vode do vrhova, kao i rijeka Bača što teče srcem sela, predstavljaju Sloveniju u malome.
Pravac, Triglav
Plan je bio doći do kolibe na Kredarici i pričekati da se vrijeme popravi pa krenuti do ferate. Trebalo nam je jedan sat od Hudajužne do hotela Center, odakle kreće trail. Vrijeme je bilo idealno: dovoljno sunca da nas zagrije i oblaka koji su stvarali hlad. Nakon dva kilometra pozdravili smo poznatu stazu i skrenuli lijevo prema Triglavu.
Tu su nam se ukazali prvi krajolici Koče (kuća) na planini Konjšćici. Velik dio puta pratila su nas prostrana polja i zelenilo koje otklanja svaki djelić stresa, ako ga uopće možete imati na takvom mjestu. 400 m dalje stazom smo stigli do predjela zvanog Jezerca. Ime potječe od malog potoka koji stvara bazen s vodom i prateći taj potok došli smo do novih krajolika vrijednih divljenja.
Dok smo se približavali sljedećoj stanici, divili smo se nevjerojatno fotogeničnom vrhu Ablanci. Zaustavili smo se u planinarskom domu Vodnikov ispod vrha Vernar, gdje bismo mirno mogli ostati tjedan dana. Nakon pauze od sat vremena nastavili smo put nešto strmijim terenom. Zelene nijanse zamijenilo je smeđe stjenovito tlo, paleta boja koja se zadržala do kraja puta. Kada smo stigli do kolibe na Kredarici dočekala nas je magla, kao što smo i očekivali. Pričekali smo dok se ne raščisti i oko 17 sati uzeli najnužnije stvari i via ferrata je mogla početi!
Uzbudljivi finiš
Penjanje je bilo i više nego uzbudljivo. Strmine na sve strane pojačale su taj doživljaj, ali nije bilo tako teško - fokus i opuštenost otklonili su opasnosti. Trebalo nam je oko jedan sat do vrha zvanog Aljažev stolp. Nepotrebno je reći da pogledi oduzimaju dah. Stigli smo do dosad najvišeg vrha na koji smo se popeli: 2864 metara na koje smo bili ponosni i priuštili si dobar sat upijanja senzacija kojima zrači ovaj vidikovac. Koliko god bio veličanstven, nismo se htjeli spuštati po mraku, pa smo se vratili na cestu. Silazak je bio lagan, a ispratio nas je topli zalazak sunca kao nagrada za naporan dan.
Nove avanture koje Tess i Lovre donose na Hygge Trails of Croatia možete pratiti na njihovoj stranici, kao i na Instagramu.
Obvezna stanica na putu prema moru: Jedinstveni kameni grad iz kojeg nitko ne izlazi ravnodušan
