Galerija
Što se dogodi kada se sretnu dvoje zaljubljenika u prirodu i planinarenje – jedan iz Splita, a drugi iz malog gradića u Danskoj? Odgovor je: puno planinskih avantura i sjajnih fotografija koje se mogu pratiti na internetskoj stranici Hygge Trails of Croatia Dankinja Tess i Splićanin Lovre protagonisti su te uzbudljive priče koja inspirira na navlačenje gojzerica i osvajanje Triglava, Dinare, Julijskih Alpa…
Tko su Tess i Lovre?
"Priroda u Danskoj je potpuno drugačija od one u Hrvatskoj. Jako volim te različitosti, kao i ono što imaju za ponuditi. Ako me ne vidite vani s Lovrom to znači da sam kod kod kuće, gdje radim kao novinarka. Luda sam za crossfitom, slušanjem podcasta, glazbom, kuhanjem, obitelji, čitanjem i naravno - putovanjima! Po mom mišljenju, jedna od najvažnijih stvari u životu je stjecanje novih perspektiva kroz posjet različitim kulturama i upoznavanje novih ljudi. Tako sam i završila s jednim Hrvatom“, otkriva Tess, misleći na Lovru iz Splita kojem su sunce, more i planine u srcu još otkako je bio dječak.
Kako priča Lovre, dobar dio života posvetio je nogometu, ali na kraju se ipak odlučio za besparicu:
"Odlučio sam biti siromašan, u prirodi i umjesto nogometa odabrao blog - pobijedio sam. Prije nekoliko godina počeo sam fotografirati pa spojiti ludu ljubav prema prirodi s novom strašću. Kad god mi posao to dopusti, idem u planine ili na izlete u prirodu s poprilično bljedolikom Dankinjom. 😊 Hrvatska ima toliko toga za ponuditi i jedva čekam da vam to pokažem“, otkriva Lovre. Jedna od posljednjih avantura odvela ga je u hrvatske visine, na mističnu Dinaru.
Dinarska ruta
18,5 km; 6,5 h
Početna točka je parkiralište kod planinarskog doma Glavaš nakon kojeg se ide stazom prema napuštenom skloništu Martinove košare. Put dalje vodi kroz polja slikovite dinarske trave, prema strmom dijelu, neposredno ispod vrha. Tu počinje kameniti cik-cak uspon do vrha. Na povratku je ruta jednostavna: spušta se južnom stranom i ide paralelno s liticama Dinare. Dalje niz stazu je još jedno planinarsko sklonište - Drago Grubać, a malo dalje su i dvije staze koje se križaju i vode natrag na početak.
Poučak o vremenskoj prognozi
"Odabrao sam jednodnevni izlet na najvišu točku Hrvatske (1831 m) Dinaru aka Sinjal. Kao i uvijek, provjeravao sam vremensku prognozu nekoliko puta prije, uključujući i večer prije izleta. Sve prognoze su predviđale sunčano vrijeme tijekom dana, uz tek malo oblaka rano ujutro. Pošto sam morao voziti oko sat i pol računao sam da će oblaci nestati dok ja stignem“, započinje priču Lovre kojeg su teški sivi i crni oblaci nastavili pratiti, a s njima se topila nada o lijepom vremenu.
Nešto kasnije, dok je sjedio u autu čekajući da prestane kiša koja je nemilice bubnjala, Lovre je spremao mentalni podsjetnik za kasnije: uzimati prognozu s rezervom. Kišu na stranu, Lovre je izašao iz auta i nastavio dobrim tempom da nadoknadi izgubljeno vrijeme, a prvu pauzu je napravio na srednjevjekovnoj utvrdi.
Pauza u Martinovim košarama
Dinarić ili tvrđava Glavaš izgrađena je u 15. stoljeću radi obrane od osmanske invazije, kao jedna u lancu obližnjih utvrda na vrličkom području. Nedaleko su i Prozor koji se nalazi iznad grada Vrlike i Potravnik, na južnom kraju Peručkog jezera.
Vrijeme se ponovno kvarilo. Gusta magla punila je dolinu uz pratnju kiše. Lovre je nastavio dalje bez obzira na to što planinarenje po mokrom vremenu i nije zabavno - pogotovo ako imate fotografsku opremu. Hiperaktivne kapi natjerale su ga da potraži sklonište u Martinovim košarama. Ondje je pola sata proveo u razgovoru s planinarima koji su također tražili suhi kutak i slijedili njegov primjer u potrazi za zaklonom, a kada se magla prorijedila nastavio je put prema vrhu.
"Vrijeme me dobro služilo od Martinove košare do zadnje dionice, ali na kraju se pokvarilo. Zadnji uspon bio je loše markiran jer je boja izblijedila“, kaže Lovre, a dodatni peh je bio u tome što u gustoj magli ne pomažu niti kamene oznake koje su postavili planinari za lakše snalaženje.
Cilj i povratak
Srećom, Lovre je imao GPS sat s unaprijed učitanom GPX stazom pa je ostao na dobrom putu. Odmor na vrhu kvario je jak vjetar i magla zbog koje se ništa nije vidjelo, ali na povratku, kada je zašao ispod oblaka, sve se raščistilo. Kontrast boja dinarske trave i dalekih tamnih polja, jezera Peruča i ostalih dijelova Dinare učinio je izlet vrijednim truda. Lovre je konačno mogao usporiti i uživati u miru.
Start nije bio daleko pa nije bilo niti potrebe za žurbom. Nakon dva sata divljenja krajoliku došlo je vrijeme za povratak, a na putu ga je dočekalo i sklonište Drago Grubać, nazvanog po hrvatskom vojniku i planinaru koji je preminuo 2016. godine. Ludi dan pun preokreta završio je fantastično, a Dinara je pokazala svoje novo lice – i dokazala da znatiželju treba izazivati i njegovati.
