Ponekad je lako uočiti granicu koja je postojala između "onih unutra, i onih vani" i gdje se ona nalazila. Samo pogledajte na razvoj nizozemskog grada Utrechta, koji je sa svojim predivnim uskim uličicama i zelenim parkovima motiv brojnih razglednica. No jeste li znali kako je ovaj grad, kao i većina drugih gradova u Europi, izgrađen kao zidana utvrda? Ako uzmete stare karte, bez problema ćete uočiti način na koji se iz utvrde formirao grad kakvog danas poznajemo. London i Pariz također svoje korijene vuku od zidina i utvrda koje je, zbog nagle ekspanzije gradova, danas gotovo nemoguće uočiti.



Obrambena arhitektura
Ako želite pronaći onu pravu obrambenu arhitekturu morate ići korak unatrag, u srednji vijek. Gradovi poput Utrechta, Amsterdama, Berlina, Luzerna, Winchestera, kao i mnogi drugi diljem Europe imaju svoje utvrde, srednjovjekovnih korijena, ili čak iz doba Rimljana. No, cilj gradnje tih velebnih utvrda i zidina nije bio samo radi sigurnosti građana koji u njima žive, već kako bi se zadržalo neprijatelje.

Iako su stoljećima služile svrsi, zidine i utvrde postale su nevažne dolaskom najveće sile na svijetu – novca. Novac je povećao trgovinu i samim time natjerao naselja na širenje izvan svojih obrambenih zidina. Povećala se proizvodnja, i utvrde su jednostavno postale premale za funkcioniranje zajednice. Upravo su tako nastali gradovi kakve ih poznajemo danas.



Stoljećima zatvoreni...
Nisu svi gradovi podlijegali novcu i širenju izvan zidina. Neka središta su stoljećima, pa čak tisućama godina ostala unutar svojih zidina, sigurna, i daleko od očiju neprijatelja. Jedan od tih gradova i je i Dubrovnik, biser Mediterana koji je najbolji primjer utvrđenih gradova koji su do danas ostali netaknuti i nepromijenjeni. U središtu staroga grada i sada se živi kao i prije 600 godina, a jedino što je drugačije je da više nema svijeća koje bi obasjavale male stanove, već je sada tu struja i tisuće turista koji hrle u grad kako bi barem na jedan dan vidjele ovo čudo od arhitekture. Španjolski grad Cuenca, poznat je kao "veliki kaštel". Sastoji se od brojnih kuća koje čine svojevrstan labirint, crkvi, i ostalih vrijednih arhitektonskih blaga. Cuenca, isto kao i Dubrovnik, uvrštena je na UNESCO-vu listu Svjetske kulturne baštine.



Zidine danas

Zidine danas još uvijek imaju istu svrhu - odvajanje jedne skupine ljudi od druge. Jedan takav zid (djelom betoniran, dijelom čelični) upravo je Meksičko-Američka granica koja ne očarava ljepotom, već duljinom od čak 3145 kilometara - to je vjerojatno najčuvanija granica na svijetu preko koje legalno prijeđe preko 350 milijuna ljudi godišnje. Iako je u planu gradnja betonskog zida, duljina od 3145 kilometara to otežava, a brojni ljudi diljem svijeta osuđuju ovaj čin, komentirajući kako nema potrebe a izgradnjom drugog "Berlinskog zida".

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju