Galerija
Chefchaouen na djeluje gotovo nestvarno, poput grada iz bajke ili iz – nekog plavog sna. Upravo ta prepoznatljiva boja, u kombinaciji s mirnom atmosferom i planinskim okruženjem, učinila je Chefchaouen nezaobilaznom postajom putovanja u Maroko.
Grad je osnovan 1471. godine kao utvrda za obranu od portugalskih osvajanja. Tijekom vremena Chefchaouen je postao sigurno utočište za muslimane protjerane iz Španjolske nakon rekonkviste, a pogotovo u Drugom svjetskom ratu za Židove. Jedni su u grad donijeli andaluzijske arhitektonske elemente, a drugi su ga obojili u boju neba. Raznoliki običaji i duh i danas su vidljivi ne samo u izgledu grada, nego i u svakodnevnom životu.
Isplati ga se obići, ako putujete Marokom
Do Chefchaouena se najčešće dolazi cestovnim putem, budući da grad nema vlastitu zračnu luku. Iz Tangera vožnja traje oko dva do dva i pol sata, a iz Feza, otprilike četiri sata. Autobusne linije dobro su organizirane, a sam grad dovoljno je malen da se može istražiti pješice.
Središte života u Chefchaouenu je medina, stari dio grada isprepleten uskim ulicama, stepenicama i prolazima koji se neprestano otvaraju prema malim trgovima i skrivenim kutcima. Ovdje imate osjećaj da vrijeme stoji, a jedino što se mijenja nijanse su plave boje. Plave su fasade, zaštitne rešetke na prozorima uz cestu, vrata i ormarići od struje...
Na glavnom gradskom trgu nalazi se povijesna kasba iz 15. stoljeća, unutar koje se danas nalaze mali muzej, vrt i vidikovac s kojeg se pruža pogled na crvene krovove i plave ulice Chefchaouena.
Jedno od omiljenih mjesta za odmor, kako lokalnog stanovništva tako i posjetitelja, jest Ras El Maa, prirodni izvor smješten na rubu medine. Ondje se još uvijek rublje pere kao nekada. Grad okružuju planine Rif, koje Chefchaouen čine izvrsnom polazišnom točkom za izlete u prirodu, planinarenje i istraživanje obližnjih sela te nacionalnog parka Talassemtane.
Boravak u Chefchaouenu nezamisliv je bez upoznavanja lokalne kuhinje, koja odražava jednostavnost i bogatstvo marokanske gastronomske tradicije, i zbog toga je i uvrštena na UNESCO-ovu listu nematerijalne baštine.
U restoranima i malim zalogajnicama poslužuju se aromatični tagini, kus-kus i guste juhe pripremljene od leće i slanutka, a kraj je posebno poznat po kozjem siru. Sve to najčešće se prati šalicom slatkog čaja od mente, koji u Maroku nije samo piće, već simbol gostoprimstva i druženja.
Chefchaouen nije grad velikih znamenitosti ni užurbanog ritma, već mjesto koje se doživljava polako. Ovdje se najviše cijeni trenutak proveden u tišini plavih ulica, razgovor s lokalnim stanovnicima i promatranje svakodnevnog života koji teče... ili plovi - bez žurbe. Ako vas put dovede u Plavi Grad, priuštite si zalazak sunca s jednog od vidikovaca iznad grada, kada se njegovi plavi tonovi doslovno stapaju s nebom.
Najbolji njemački ritual: Znate li što rade Nijemci između 3 i 4 sata poslijepodne?
