Slastice, slastice, slastice, tko ih ne bi volio. A još kad neku slasticu probate u gradu, državi ili u ovom slučaju otoku na kojem je nastala, pa doživite autentične okuse, to je tek onda, prava stvar. Ovaj put prenosimo priču objavljenu na portalu CNN, o slavnoj sicilijanskoj slastici!
Odlazak na Siciliju bez uživanja u ukusnim canollima sličan je posjetu Napulju, bez probavanja pizze. Ili da budemo još jasniji, jednak odlasku u Rim bez da vidite papu. Ovoj ukusnoj slastici u obliku cijevi koja je punjena svježom ricottom gotovo je nemoguće odoljeti. A kad jednom pojedete jednu, više nego vjerojatno ćete poželjeti drugu.
Iako postoje inačice cannola i drugdje u svijetu, jedini način da kušate originalnu je putovanje na Siciliju. Ne postoji odgovarajuća zamjena ni na jednom drugom mjestu, čak ni u ostatku Italije.
Ali što je to što ovo slasno pecivo, često prošarano kandiranim voćem, čokoladom ili komadićima zdrobljenih pistacija, čini tako ukusnim?
Mještani iz sicilijanskog grada Caltanissetta tvrde da se iza njegovog božanstvenog okusa krije zapravo jedna – seksi priča.
Smješten duboko u središnjoj Siciliji, Caltanissetta se često navodi kao "rodno mjesto" cannola. Ovdje se ukusna poslastica ponekad naziva "Mojsijev štap" ili "Kraljevo žezlo". Zašto? Pročitat ćete u idućim retcima...
Prema legendi, cannole su prve napravile konkubine arapskog emira kako bi odale počast seksualnoj moći svog gospodara, tako da oblik cannola definitivno nije slučajan. Zatvorene u crvenim zidovima dvorca Pietrarossa, žene su navodno provodile sate zajedno smišljajući slatke recepte.
"Podrijetlo ove ukusne slastice prožeto je legendama i mitovima, ali postoji nekoliko stvarnih povijesnih elemenata koji nas tjeraju da podržimo ovu teoriju", kaže Roberto Gambino, gradonačelnik Caltanissette.
"Caltanissettu su osnovali Arapi i vjerojatno je ovdje postojao harem u kojem je emir držao žene koje su stvarale cannole." – dodaje.
Sicilija je stotinama godina bila pod arapskom vlašću, koji su iza sebe ostavili bogato nasljeđe, uključujući kulinarske tradicije i kultna jela. Iako postoje tragovi "iskonskog" cannola koji potječu još iz antičkog rimskog doba, recept koji danas postoji arapskog je podrijetla.
Jedan od mitova oko peciva kaže da su "žene u dvorcu" došle na ideju da tijesto za pecivo napune ricottom kako bi poželjele dobrodošlicu svom emiru kada je stigao iz Palerma. Cannolo se očito smatrao idealnom poslasticom koja se mogla brzo pripremiti za njegov dolazak.
Kada je arapska vlast završila 1086. usponom Normanskog carstva, Arapi nisu bili protjerani niti su pobjegli. Oni su preobraćeni na kršćanstvo i asimilirani unutar društva, a i danas Arapi i njihova tradicija žive u Caltanissetti, čiji dijalekt ima mnogo riječi koje zvuče arapski, kao što je „tabbutu“ što znači „lijes“.
Prema riječima lokalnog slastičara Lilla Defraia, koji je proveo 25 godina istražujući podrijetlo cannola, emirove žene svoj recept predale su časnim sestrama, koje su njegovale dugogodišnju tradiciju izrade slastica. On čvrsto vjeruje da je cannolo rođen u Caltanissetti i da su priče oko njegovog nastanka daleko više od mita.
Defraia pravi vlastite cannole s kombinacijom kozje i ovčje ricotte, te za svoje kaže da su ukusniji i lakši za želudac. Dodatno, recept je obogatio dodavanjem vanilije, komadića bundeve, čokolade i pistacija.
U svakom slučaju, ako planirate uskoro na Siciliju, stavite još jednu stvar na popis. Kušati cannole.
