Neplanirane stvari, barem u mojem životu, uvijek ispadnu najljepše, uzbudljive i ludo magične pustolovine. Pošto su karte za gotovo sve Pacifičke otoke iz Aucklanda iznimno povoljne kupila sam kartu za Fidži. Razmišljala sam o tome da je ne moram niti iskoristiti, nego u tom slučaju tražiti povrat novca. Trebala mi je karta za odlazak s Novog Zelanda, kako bih je mogla predočiti na granici, pri odlasku s Tahitija.
Na kraju sam kartu zamijenila za kasniji datum i zaista poletjela u magiju imena Fidži. Pri izlasku iz aviona usne su mi se razvukle u smiješak. Uvijek isto, vrućina, pritisak, ubrzan rad srca, topli tropski zrak i znoj na koži uvijek probude zaigranu sreću djeteta. U tropskoj klimi živi avantura.
Cloud 9
Nisam željela ostajati predugo na Viti Levuu, najvećem od 333 otoka, koji je uz Vanau Levu dom za čak 90 posto Fidžijaca. Ostalih 10 posto živi na preostalih 108 naseljenih otoka. Otišla sam na Cloud 9, plutajuću platformu, odmah u blizini jednog od najpoznatijih valova svijeta: Cloud breaka. Dan je bio stvoren za opuštanje, plivanje i koktele. Zamišljala sam poznate surfere usred mora kako uživaju u jednom od najljepših i najuzbudljivijih valova svijeta. Iako kao i svaki drugi predivni val, Teahupo ili Pipeline i ovaj vas baca direktno na koralj, pa je lako zaraditi niz ozljeda i posjekotina.
Nakon Viti Levuua, pravac sjeverozapad i Yawasawa otoci. Prvi Europljanin koji ih je ugledao bio je William Bligh 1789. godine nakon što je protjeran sa svog broda u poznatoj Pobuni na brodu Bounty. Zamišljala sam njegov prvi susret s otocima i njihovim ljudima, kao da sam ponovno djevojčica od deset godina. Baš ondje se snimao i film Plava laguna iz 1980. sa Brooke Shields i Christopherom Atkinsonom.
Majušna Kuata
Na Yawasawa otocima, razasuti po malenim selima živi isključivo izvorno stanovništvo. Iako na Fidžiju čak 40 posto ljudi priča hindu i gotovo svi pričaju engleski, stanovnici Yawasawe govore Itaukei. Sva tri jezika su službena na tim malenim otocima okruženima tirkiznim snom. Moj prvi otok u ovom arhipelagu bio je Kuata. Toliko je malen da ima samo s dvije plaže i jedan rezort. Nema dućana, sela ili ikakvog drugog objekta, osim ronilačke škole. To ne čudi jer je Kuata poznata po ronjenju s morskim psima bikovima. Odlučila sam i uskočiti u život tih veličanstvenih, prelijepih, pa pomalo čak i zastrašujućih životinja. Instruktora ronjenja, Paula upoznala sam dan ranije na odbojci. Popodnevna odbojka je nezaobilazna aktivnost na otocima koji ne daju puno mjesta za hodanje, a kamoli trčanje ili neki drugi sport osim odbojke.
Jutra koja žele dobrodošlicu
Na zaronima bi inače bilo pet, šest, pa i više ljudi no ovaj put sam bila sama. Zezali su me da sam VIP gost na privatnoj turi. I dok sam treperila od uzbuđenja dok je ogromni morski pas prolazio tik pored nas, prilikom hranjenja nisam toliko uživala. Morskim psima daju nekoliko ribljih glava, što je za njih poput minijaturne čokolade. Iako hranjenje pasa donosi dobrobiti grebenu jer jedu bolesne i stare životinje, kao i grabežljivce koji jedu manje ribe (koje jedu i čiste koralj), sve skupa mi je bilo neprirodno.
Najdraži dio zarona bio je trenutak kada sam na predivnom koralju ugledala malenog plavog morskog puža znanog i kao morski zmaj. Voljela sam gledati i mnoštva šarenih riba i igre sunca na bojama koralja. Voljela sam i zalazak sunca toga dana. Baš na ovom otoku započela sam buđenja pred izlazak sunca. Činila sam to do posljednjeg dana boravka na otocima šarenih morskih dubina i prošaranih sanjivih oblaka. Voljela sam moja mirna usamljena jutra koja su mi donosila potrebnu samoću, opuštanje, pronalazak zagubljenih sjećanja, osjećaj bivanja jednim s prirodom, pripadanje. Kao da su jutra bila stvorena za smiraj moga uma. Kao da su mi sva ta jutra govorila bula, što je Fidžijski pozdrav i znaci dobrodošao.
Bula!
Fidžijci su poznati po svojoj gostoljubivosti i stalnom pozdravljanju s riječi bula. Ni sama ne znam koliko sam puta izgovorila tu riječ u dva tjedna boravka u ovoj državi, ali broji se sigurno u stotinama. Moje posljednje večeri na Kuati imala sam prilike gledati Fidžijski ples meke, koji su plesali svi ljudi iz ronilačke škole. Isti oni s kojima sam ronila i igrala odbojku. Bili su smiješni, neusklađeni, ali puni pozitivne energije. Bili su najsimpatičniji plesni ansambl koji sam ikada gledala. Nakon plesa pridružili smo se gospodinu Sammyu i gospodinu Mosesu pa iduća dva sata uživali u njihovom sviranju, pjevanju i ceremoniji kave.
Opuštajuća kava
Iako kavu baš i ne volim, uvijek popijem jednu iz pristojnosti. Riječ je o korijenju koji se samelje, a potom miješa s vodom i pije iz kokosovih pola. Kava obično ima jako umirujući, čak pomalo hipnotizirajući efekt, te opuštajući učinak na mišiće. Kava se smatra nacionalnim Fidžijskim pićem i duboko je ukorijenjena u tradiciju. Jay koji je radio u baru na Kuati posljednjih mjeseci radi na farmi kave. Iako mu nije lako, užitak je velik. Na farmu je otišao raditi nakon što je nekoliko puta zamalo stradao roneći na dah. Posljednja dva puta s njim je bio njegov otac koji ga je na kraju i poslao na farmu kave kako bi ga spriječio od ronjenja. No jedino o čemu je on mogao misliti i pričati - bilo je ronjenje.
Školjke koje život znače
Nakon pet tjedana Francuske Polinezije nisam bila iznenađena da je i na Fidžiju jedna od glavnih zanimacija lokalnih momaka lovljenje ribe na dah. Baš kao što to radi i moj brat kod kuće. Ljudi koji žive uz more moraju biti zaljubljeni u njega na neki način, ne mogu bez mora.
Na Kuati sam ostavila pod morem koralje koje sam s sadila s Gabbyem, jednim od znanstvenika koji su osim zarona s morskim psima vodili i na druge, iznimne zarone koji su iziskivali više emocija i ljubavi. Pod morem sam čistila gigantske školjke, koje su na popisu ugroženih još od 1996. Uz pomoć Drawaqua Marine Conservationa, te iznimne životinje žive u zaštićenim prostorima kako bi se sačuvale od predatora. Redovito ih se čisti i promatra jer djeluju kao rezervoari zooxanthellae (jednostanične biljke) i sprječavaju eutrofikaciju (starenje vodenih ekosustava) filtriranjem vode.
Oduvijek su me fascinirale boje tih školjki. Jednom ću raditi haljine s takvim printom, po mogućnosti s Filomenom, iznimno dragom Fidžijkom kod koje sam slušala predavanja o mantama i ribama. Inače i u Kuati i u Drawaquau predavanja, poput onih o koraljima i morskim psima se održavaju svaki dan. Njih uz Filomenu drže još Teisa i Selai, mlade lokalne cure s diplomom biologije mora.
Kad sam bukirala svoj boravak nisam bila ni svjesna da sam zapravo bukirala dva sestrinska objekta. Barefoot Kuata i Barefoot Manta dva su od ukupno pet umreženih lokacija koje se bave istraživanjima morskih pasa, kojih samo na lokaciji u Kuati privlači čak 140. Bave se i istraživanjem manti, kojih od ožujka do studenog ima na stotine. I naravno očuvanjem koraljnog grebena koji na Fidžiju broji 6400 km, zbog čega se i naziva glavnim gradom mekog koralja.
Noćno ronjenje
Došavši na Drawaqu odmah sam otišla roniti u Wonderland, raj za ronjenje. Poljak Rafa, menadžer ronilačkog kluba me nagovorio da završim drugi stupanj ronjenja. Teško žabu u vodu natjerati! Rafu je zamijenio instruktor Rob, s kojim sam odmah kliknula. Rob Macfarlane je inače glavni znanstvenik na otoku na kojem živi već šest godina i odlučno daje svoj život očuvanje morskih bića.
Bila sam i na noćnom zaronu, koji pod UV svijetlom izgleda kao psytrance party inspiriran Alisom u zemlji čudesa. Boje koralja i riba bile su neonsko narančaste, ljubičaste, zelene, plave. Koji god bi koralj pogledala drugi bi mi u isti čas odvlačio pogled i tako u krug. Noć je bila potpuno tamna, bez mjeseca dok smo ispod površine uživali u svjetlucanju planktona.
Plava laguna
Koliko god sam voljela Drawaqu, odlučila sam otići na sjever do otoka Nanuya i posjetiti famozne špilje Sawa-i-Lau gdje se snimala Plava Laguna. Odsjela sam u selu sa 30-ak ljudi i svega šačicom drugih putnika, u kućici punoj vlage i neželjenih životinja – no to me nije smetalo. Imala sam pogled na more, zvuk valova, domaću hranu. Moja je kućica doduše osuđena na skoru propast, baš kao i jedna pored nje koju je već pojelo more. Naime more dolazi sve više i bliže kućama i guta plaže koje nemaju dovoljno stabala mangrova, koji bi ih sačuvali.
Špilja je bila još ljepša uživo nego na slikama. Smaragdni zidovi ocrtavali su se na mirnoj površini vode posutoj ljubičastim cvijećem čiji se miris širio špiljom ljepše od francuskog parfema. Najzabavniji dio bio je pak ronjenje ispod unutarnjih zidova, u unutarnjim velikim, mračnim, mističnim, akustičnim špiljama. Prema legendi, ondje je jedan poglavica sakrio svoju ljubav, koju su htjeli udati za poglavicu drugog plemena. Svaki dan bi joj donosio hranu i brinuo se o njoj, sve dok nisu zajedno pobjegli i živjeli sretno do kraja života. Obožavam stare mitove i priče. Obožavam i stare bogove, a ovdje je navodno i posljednje počivalište boga s deset glava Ulutinia.
Morska ovca
Nakon obavljene misije na sjeveru Yawasawe mogla sam se vratiti u Barefoot Mantu i dovršiti tečaj ronjenja. Na jednom od zarona ispunila mi se želja da vidim biće zvano kuro sapsucking slug ili kako ga kod nas zovu: morsku ovcu ili list ovcu, najslađe maleno biće u oceanu veličine od tek dva milimetra. Zaroni su mi donosili radost, ali smiraj je bilo plivanje u suton nakon odbojke, dok bi nebom prema sjeveru letjela mnoštva šišmiša. Kao i plivanje, odnosno ležanje u moru nakon izlaska sunca i slušanje buđenja mnoštva prekrasnih, raznobojnih pacifičkih ptica, ronjenje s maskom u društvu čudesnih bića. Večeri sam provodila u društvu ekipe koja je dolazila sa svih krajeva svijeta: od Brazila do Kanade, pa sve do Europe. I baš svi bili smo zaljubljeni u ovaj maleni otok.
Darawaqu ima tri plaže: Sunrise, Sunset i Mantu. Svaka se nalazi na svojoj strani otoka. Ponekad bi preronila sve tri plaže odjednom i ne bi mi bilo dosta. Na svojim sam izletima vidjela bijelo crno rebrastu otrovnu morsku zmiju. Da nisam znala kako nema dovoljno velika usta da bi me ugrizla, prestravila bih se. Svakodnevno sam susretala mnoge morske pse grebena, raže, i nekoliko puta (Robovu najdražu) trudnu plavo pjegu žutugu zvanu Lewa, što znači dama. Ovaj tip raže ima sposobnost partenogeneze, što znači da se u slučaju zatočeništva ili izostanka partnera oplodi sama. Doduše, nadam se da je Lewa imala neku ljepšu ljubavnu priču.
Vinaka, Fidži
Posljednji dan provela sam ispod površine s Rafom. Prolazili smo kroz tunele, nevjerojatne formacije stijena pod morem i iz prepunih koraljnih brežuljaka zalazili u mračne dubine, pa opet izlazili u svijetlost boja. Bio je to lijepi zaron za završiti moju Fidžijsku avanturu. Kad smo se vratili na brod bilo mi je hladno, u kostimu dugih rukava osjećala sam vjetar kako šiba svaki dio moje gole kože. Rafa me posjeo sprijeda na pramac broda, a čim sam sjela podarila sam mu najveći mogući osmjeh jer se mojim tijelom proširila toplina koja je dopirala od motora. Bila sam mu neizmjerno zahvalna, toplina je ponovo izbacila hladnoću, zatvorila sam oči i pustila da me vjetar ponese u prošlost, sadašnjost i budućnost. Uvijek sam najbolje pričala s vjetrom i morem.
Vinaka, (hvala) Fidži!
Antea u raju na Zemlji: Priča s Bora Bore jednog od najljepših otoka na svijetu
