Naizgled posve obična, s plavom podlogom i 12 zvjezdica na njoj, zastava EU u usporedbi sa zastavama nekih svjetskih zemalja izgleda obično i dosadno. No, iza te 'dosade' kriju se mnoge priče, od toga zašto je na njoj baš 12 zvjezdica i tko ju je na kraju uopće dizajnirao…
Zastava, uz grb i himnu, jedan je od simbola neke države, ili u ovom slučaju zajednice država. I dok se oko himne nema puno pričati, već samo reći da se radi o 'Odi radosti' velikog Ludwiga van Beethovena, za zastavu se uvijek mogu postaviti mnoga pitanja. Ok, zastava naše drage EU zasigurno nije atraktivna kao zastave Mozambika (da, to je ona s kalašnjikovom) ili zastava Butana (čovječe, ovi imaju zmaja), ali i ona ima svoju priču. A ona je sljedeća.
Pet godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, dva europska diva, Njemačka i Francuska, shvatile su kako budućnost i napredak, unatoč nedavnim tragičnim događajima, leže na međusobnoj suradnji (ponešto su napredniji od nas i susjeda), pa su ujedinile industriju ugljena i čelika pod zajedničku vlast. Ubrzo je zajednica proširena i na druge države, pa se došlo do ideje da se pronađe i zastava koja bi simbolizirala jedinstvo i identitet Europe.
Ubrzo je i raspisan natječaj, na kojem je pobijedio dizajner Arsene Heitz, a zastavu je kao svoju službenu, počelo koristiti Vijeće Europe. Vijeće je kroz naredno vrijeme poticalo i preporučivalo i drugim europskim institucijama da zastavu počnu koristiti za službene prigode, no ta ideja nije nikako u potpunosti zaživjela. Tek 1983., zastavu je prihvatio i Europski parlament, a tri godine poslije Europska zajednica (tad se još nije nazivala Unijom). Zastava konačno postaje službenom 1992. u Maastrichtu, kad je dogovorena i promjena naziva u Europska unija.
No, odakle taj odabir zvjezdica na zastavi? Zašto baš 12 zvjezdica, kad u trenutku osnivanja nije bilo ni blizu toliko država, a danas ih ima, mnogo više? Dvojbu i tajnu dizajna i simboliku 12 zvjezdica, u jednom je razgovoru, otkrio i sam autor Heitz.
Naime, Heitz se prijavio za projekt, a kako je bio veliki katolik i religiozan čovjek, inspiraciju za zastavu pokušao je pronaći u Bibliji. Upravo tamo, u knjizi Otkrivenja ju je i pronašao; Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.' Radi se o djevici Mariji, a upravo takva njena statua može se vidjeti u katedrali u Strasbourgu.
Ipak, postoji i druga verzija priče. Paul Levy, direktor komisije koja je bila zadužena za kreiranje zastave, izjavio je kako je Heitzova priča ništa drugo nego laž. Naime, po njegovim riječima, Heitz je došao s više nacrta i ideja, a na njegovoj zastavi, zvjezdica je bilo petnaest. Levy je prema vlastitim riječima, broj smanjio na dvanaest, kako bi sve skupa pravilnije i ljepše izgledalo, a postoji i priča da 12 zvjezdica predstavlja po 12 sati na analognom satu, mjeseci u godini, znakova zodijaka, apostola, sinova Jakovljevih, plemena Izraela, manjih biblijskih proroka, dana Božića, Seutonijevih kronika Cezara, bogova Olimpa, Odinovih sinova, knjiga Paradise Losta i Eneida, te još nekih povijesnih i religijskih značenja.
Što je prava istina, vjerojatno nikad nećemo saznati, a tko zna, možda zastava uskoro doživi i neki rebranding. To svakako ne bi bio prvi pokušaj nečega takvog, jer je početkom 2002. tadašnji predsjednik EK Romano Prodi počeo poticati umjetnike da daju prijedloge za rebranding Unije kako bi što bolje predstavljaja različitost naroda koji žive u njoj.
Posla se uhvatio slavni nizozemski arhitekt Rem Koolhaas i napravio zastavu nalik na 'barkod'. Gledajući zastavu s ove distance, nama baš izgleda fora, jer je svaka crta 'barkoda' predstavljala boje zemalja članica, kojih je tad bilo petnaest. Ipak, nikad nije zaživjela jer je vjerojatno za mnoge birokrate previše moderna, ali tko zna, možda jednog dana zaživi i Europa konačno dobije 'ludu' zastavu.
