Čini li vam se da su ljeta na moru trajala poput vječnosti, baš kao i maturalac, a danas putovanja prođu u trenu – niste jedini. Znanstvenici s američkog sveučilišta Duke imaju novo objašnjenje toga zašto su ti beskrajni dani djetinjstva trajali dulje nego sada. Prema njihovoj teoriji, prividna vremenska razlika može se pripisati sve sporijoj brzini kojom se slike dobivaju i obrađuju u ljudskom mozgu dok tijelo stari.
"Ljudi su često zadivljeni koliko se sjećaju detalja iz mladih dana. No ne radi se o tome da su njihova iskustva bila mnogo dublja ili smislenija, nego ih je mozak brže obrađivao“, otkrivaju stručnjaci.
Kako stare, mreže živaca i neurona postaju sve složenije pa su veze za prenošenje signala dulje. Kako putovi stare, postaju sve otporniji na protok električnih signala, a to utječe na brzinu kojom se pojavljuju nove mentalne slike
Kao primjer stručnjaci navode podatak kako se dječje oči kreću brže u usporedbi s odraslima jer djeca brže obrađuju mentalne slike te brže pohranjuju više informacija. Budući da stariji ljudi gledaju manje novih slika u jednakoj količini stvarnog vremena, čini se da im vrijeme prolazi brže.
"Ljudski um osjeća promjenu vremena u skladu s time kako se mentalne slike mijenjaju. Sadašnjost se razlikuje od prošlosti jer se mijenja percepcija, a ne zato što je nekome zazvonio alarm. Kad smo bili djeca, činilo se da dani traju duže jer mladi um prima više slika tijekom jednog dana nego isti um u starosti“, zaključuju znanstvenici.