Jedan od čokoladnih istraživača je i profesor Paul Hadley, koji u Velikoj Britaniji svakodnevno obilazi staklenik u Berkshireu, nazvan od milja Međunarodnom karantenom za kakao.

U stakleniku 400 vrsta kakaa uživa u tropskim klimatskim uvjetima. Da bi se ugodilo biljkama, temperatura u staklenicima nikada ne pada ispod 23 stupnja tijekom dana, niti ispod 19 stupnjeva noću.

‘Pio sam pivo u pubu i netko me pitao zanima li me rad s kakaom?’, ispričao je profesor Hadley. 30 godina nakon tog događaja, projekt financiraju čokoladna industrija i Vlada SAD-a, a vodi Sveučilište Reading, piše New Zealand Stuff.


Njegov je posao da biljke kakaa premjesti iz Amerike na plantaže i istraživačke institute diljem svijeta, a da pri tom izbjegne nametnike i bolesti na biljci. Proteklih sto godina, bolesti su imale ‘razoran efekt’ na mjestu s kojeg potječe kakao - srednjoj Americi. Jedna od bolesti koje su opustošile mnoge plantaže kakaa je i bolest "vještičje metle".

Plantaže zaražene gljivicama mogu izgubiti cijele usjeve, a upravo zbog njih je proizvodnja kakaa u Brazilu 1990-ih bila na koljenima. I to baš ondje gdje raste najkvalitetniji kakao - u Criollu.

>>>Nestaje li čokolade?

Prodaja čokolade raste, ali s obzirom na to da je kakao krhka biljka koja voli samo određene klimatske uvijete, prilično je ograničena njezina proizvodnja. Kako nitko ne bi ostao bez željene čokolade traži se rješenje za mogućnost veće sadnje kakaa. Industriji su, tvrdi profesor Hadley, potrebne nove vrste - biljke koje su otpornije na nametnike i bolesti, koje uz to daju i više plodova.

Većina proizvođača kakaa su farmeri koji kakao uzgajaju na malom komadu zemlje, u najsiromašnijim dijelovima Afrike. A oni si ne mogu priuštiti raditi eksperimente s biljkama. Zato im mora pomoći ostatak svijeta. U skladu s tim botaničari odlaze u Amazonu te pretražuju prašume ne bi li našli nove vrste kakaa.

>> Ovako izgleda život na farmi kakaovca


‘Ne želimo da nametnici i bolesti pronađu put do Gane ili Indonezije. To bi bilo grozno’, kaže profesor Hadley.

Nakon dvije godine, kada je profesor potpuno siguran da biljke nisu zaražene, one se pridružuju ostalima u velikom stakleniku i čekaju narudžbu iz istraživačkih centara diljem svijeta koji križaju kakao kako bi dobili više stabiljke s većom otpornosti na nametnike i bolesti te većim plodovima.

‘Svijet neće ostati bez kakaa. Da industrija nije učinila ništa povećala bi se razliku između ponude i potražnje. Ali industrija radi nešto. Cijela kakao zajednica radi na zatvaranju razlike i ja sam uvjeren da će se to dogoditi’, zaključuje profesor Hadley.

Tekst je preuzet s bloga Priče o čokoladi!

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju