Izolirani biser Atlantskog oceana, otok Sveta Helena, pod britanskom krunom, 500 godina mogao se doseći samo brodom. Sveta Helena smještena je 2 tisuće kilometara zapadno od rijeke Cuene, koja je na granici Namibije i Angole u jugozapadnoj Africi, i 4 tisuće kilometara istočno od Rio de Janeira.
Površina otoka je 121 kvadratni kilometar, a prema popisu stanovništva iz 2008. godine, imao je 4255 stanovnika. Ne čudi stoga što je stanovništvo izuzetno ljubazno i prijateljski nastrojeno prema svima, čak toliko da automobile ostavljaju otključane, a ključeve u bravi. Najveći zločin tamo je, prema riječima posjetitelja, ne pozdraviti slučajne prolaznike na ulici.
Otok je bio nenaseljen kada su ga Portugalci otkrili 1502. godine, a stoljećima je bio važno stajalište za brodove koji su putovali u Europu iz Azije i Južne Afrike.
Poznat je i po tome što je, nakon poraza kod Waterlooa i egzila, Napoleon svoje utočište našao upravo ovdje.
Nakon 500 godina izolacije, stvari na otoku će se promjeniti. Dok su do nedavno brodovi do Svete Helene vozili jednom mjesečno, na otok sada slijeću avioni. Izgrađen je aerodrom, a prvi komercijalni avion sletio je prošle godine.
> Otok na kojem Milan Sijerković ne bi imao posla: Europska prijestolnica vječnog ljeta
Očekuje se uspon turizma, a ovdje se zaista ima što vidjeti, planinarske staze kroz vulkanska brda, stare kamene utvrde koje pružaju pogled na more, ogromni morski psi, dva nacionalna parka, muzeji…
