Kada jedan od najprepoznatljivih vinara posvećen isključivo crnoj sorti (Plavcu malom) odluči napraviti svoje prvo sortno bijelo vino – odabir sorte nagovještava nam kako će ona u budućnosti poprimiti neke druge dimenzije. Uz Milošev Rukatac, na festivalu Vina Dalmacije, Maraštine su pokazale kako nas mogu osvježiti, podnijeti godine u boci, postati ozbiljnije te sjajno pratiti dalmatinsku kuhinju (i vrućinu!)
Maraština je autohtona dalmatinska sorta koja najviše raste na području šibenskog vinogorja, Pelješca, ali je prisutna i na većini hrvatskih otoka. Na Pelješcu i otocima, nazivaju je i Rukatcem – jer grozdovi podsjećaju na tijelo s raširenim rukama.
"Veliko bijelo" s Pelješca
Jedna od kultnih hrvatskih vinarija, ona Frane Miloša s Pelješca na tržište će uskoro staviti i svoju bijelu etiketu – Rukatac u ograničenoj seriji od samo 800 butelja. U vinogradu koji su zasadili prije gotovo deset godina, rukatac raste na najvišim vrhunskim položajima, inače namijenjenima za sadnju crnih sorti. Fermentiran na autohtonim kvascima, intenzivne zlatne boje i iznimno bogate strukture, ovo je veliko bijelo majstora crnih vina.
Maraština sjajno prati hranu
Rukatac odnosno Maraština gotovo su okupirali prvi dan splitskog festivala. Na radionici posvećenoj samo tim bijelim sortama chef Rudi Štefan, inače vlasnik i voditelj šibenskog Pelegrinija, s enologom Leom Gracinom, dodatno nas je upoznao s velikom vrijednosti koju Maraština ima u gastronomskom smislu.
"Ako svojim gostima na vruć, sunčan ljetni dan ponudim bocu jakog i moćnog crnog vina – vidjet ćete kako se umore i neće moći uživati u više od čaši, dvije. Upravo je Maraština izvrstan pratitelj naših jela, a gosti će rado popiti i uživati u dvije boce."
Likarija – "ljekovito" desertno izdanje iz 18. stoljeća se vraća!
Sjajnu mladu vinariju Birin iz Vodica, treba pratiti! Uz citrusnu, osvježavajuću mladu Maraštinu iz 2017. koja pršti svježinom, zanimljiv dvojac enologa, Nikola Birin i Luka Čulina, neprestano istražuju i eksperimentiraju. Osim svježeg izdanja, Maraštinu su macerirali te ostavili na odležavanju u drvu da vide što sve s njom mogu. Iako je ovo zasada eksperiment iz podruma, daje se naslutiti kako ćemo u narednim godinama tražiti i kompleksno narančasto vino iz Maraštine.
Ove su godine odlučili napraviti slatku, desertnu Maraštinu – inače tradicionalno piće ovog kraja, prepričavaju. Koristila se kao lijek i svaka ju je kuća prije imala. Njome su se liječile prehlade, viroze i gripe, a mogla se kupiti u ljekarnama. Sada je nema ni za lijeka.
Od 500 tona grožđa moguće je dobiti tek 480 litara desertnog vina. U vinariji Birin grožđe za desertnu Maraštinu presušivali su na suhozidima vinograda. Ova desertna Maraština tek je prebačena na odležavanje u drvenim bačvama pa nije bilo prilike probati je u ovoj, još premladoj fazi.
Puni sjaj Maraštine tek nakon godine dana u boci
Kod svježe Maraštine dominiraju citrusi, breskve, više kiseline i dojam je – osvježavajući, mladenačka energija. Ali puni potencijal ostvaruje se tek nakon godine provedene u boci. Maraština Ante Sladića iz 2016. ne gubi svježinu, a s malo dužom maceracijom (24 sata), starim vinogradima i malenim udjelom vina koje odležava u hrastovim bačvama dobila je zaokruženi dojam, harmoničnost na nepcu i sjajnu eleganciju. Sada je najbolje vrijeme za uživanje u ovom godištu.
Rak Maraština također iz 2016. pokazala je malo veći utjecaj drva i koliko ga sjajno može nositi. Vino odležavano kratak period od tri mjeseca u hrastovim bačvama dobilo je više začinskog tona, vanilije, trag klinčića. Kompaktnija Maraština i na nepcu djeluje uglađenije. Za nas koji volimo mišičavija bijela vina – Rak radi baš takvu Maraštinu.
Obitelj Đapo iz Oklaja podno Promine iznenadila nas je sve tradicionalnom ekspresijom Maraštine iz 2016. Zrelije grožđe dalo je prividnu slatkoću u smislu zrelosti aroma na nosu i intenzivnu zlatnu boju vinu. Gustoj strukturi koja nosi zemljane note i potpis tla, razmrvljenog kamena iz vinograda odlično stoji visokih 13,7 % alkohola. Vino kojem je trebalo vremena da se otvori i koje smo s radošću sačekali malo u čaši. Iz njega izvire autentičnost.
Zovite ga kako želite: Maraština ili Rukatac, njegovo vrijeme tek dolazi
S ukupno 300 hektara koliko je danas zasađeno Maraštinom, ona je sigurno tek na početku, ali i putu prema gore. Sa sve ozbiljnijim pristupom svih gore spomenutih vinara, doživljaj je sve bolji s godinama u boci, pa ćemo tek biti svjedoci odležanih, narančastih i desertnih Maraština. Nemojte reći da vas nismo upozorili na vrijeme, sačuvajte koju butelju i uživajte u lakoći Dalmacije!
