Visoke litice, koje poput stupova strše u nebo, u grčkoj regiji Tesaliji, dom su pravoslavnih manastira u kojima se vjerska dužnost obavlja već 1000 godina. Ti samostani izgrađeni su na gotovo nedostupnim vrhovima prirodnih vapnenačkih stijena, nekih visokih i do 500 metara.

Manastiri se nalaze kraj grada Kalambake, na sjeverozapadnom dijelu Tesalske ravnice, u blizini rijeke Penej te na istočnim padinama planinskog masiva Pind u središnjoj Grčkoj.

Kalambaka ima svega 12 tisuća stanovnika, ali dugu i bogatu povijest. Ostaci grčkog hrama ugrađeni su u najstariju crkvu, koja je izgrađena još u 10. stoljeću. Za vrijeme Drugog svjetskog rata njemačka ga je vojska, tijekom okupacije Grčke, zapalila, no nakon završetka rata ponovno je izgrađen.

Špilja Davelis Putovanja Neobjašnjivi misterij: Špilja u kojoj se mobiteli gase, a voda kapa naopako

Od 24 izgrađena manastira danas ih je ostalo šest i poznati su pod imenom Meteora, odnosno Lebdeće stijene. To su Veliki Meteoron, Varlam, Sveti Stjepan, Sveto Trojstvo, Sveti Nikola Anapausas i Rousanou. Njihovu jedinstvenost i ljepotu prepoznao je i UNESCO, koji ih je stavio na svoj popis svjetske baštine 1988. godine.

Dok su se redovnici skupljali oko stijena još u 10. stoljeću, prvi i najveći manastir, Veliki Meteoron, izgradili su 400 godina kasnije. Svaki je imao jednu ili dvije crkve, prostorije za redovnike i trpezariju. Neki su u funkciji i dandanas, iako više u njima nema puno redovnika. Kraj je postao popularan među turistima i hodočasnicima 1960-ih, kada su izgrađene ceste koje vode do grada.

Danas se do manastira može popeti stepenicama urezanima u stijene i mostovima, no prije 1920. penjanje do njih bilo je pravi pothvat koji je uključivao ljestve ili povlačenje do vrha užetom i mrežama.