Koliko god neki plakali za bivšom državom, i koliko god se neki hvalili kako nam je sada puno bolje, jednu stvar nitko ne može prebrisati, a to je kuhinja zemalja koje se nalaze u našem susjedstvu. Najbolji način za okupljanje foodonostalgičara pronašli smo u hotelu Aristos u Buzinu na putu iz Zagreba u Veliku Goricu, odnosno u njegovom restoranu Tiara.
Nakon uspješnog probijanja leda sa srpskom kuhinjom prošloga mjeseca, kada se uživalo u leskovačkim mućkalicama, kačkavalju, kajmaku i posebno – hajdučkom ćevapu, sada je došao red i na Makedoniju!
Sitne greškice koje su se potkrale na prvom eventu, odmah su ispravljene, i sada su se pila originalna makedonska vina vranec i sauvignon, a sve je podržao i bogat kulturno-umjetnički program. Ansambl Ezerki i 7/8 do dugo u noć su svojim napjevima vraćali prisutne goste na mjesta koja su znali posjetiti u mladosti, i na koja će se sigurno zaputiti nakon nekog od ovakvih druženja.
Švedski stol omogućio je posjetiteljima da za sasvim prihvatljive novce (105 kn hrana, 25 kn čaša vina) uživaju do mile volje u svim delicijama, a toga je petka na rasporedu bilo nekih dvadesetak jela. Ohridsko sofre, odnosno hladna predjela, bila su zastupljena raznim sirevima i namazima, kao i gibanicama i njihovom verzijom pizze s mesom – pastrmajlije.
Pohane tikvice i patlidžani su klasik i kod nas, ali smo ostali oduševljeni salatom/namazom od suhih paprika s porilukom.
Kiselo, peckavo, svježe i nekako zdravo. Odmah zaboravite na kalorije, kojih je stvarno bilo u izobilju. Ali rijetko se jede ovako fina makedonska hrana u Zagrebu!
Glavna jela su se konzumirala uglavnom žlicom, ali uz gulaše je tu bila i pastrva na ohridski, Šarska pljeskavica, Baba Linina piletina... Kako smo veći obožavatelji tečnih stvari, bilo nas je teško zaustaviti, ali majstori iz hotela Biljanini izvori iz Ohrida, neumorno su punili švedski stol. Bilo je tu i leblebija, i makedonske, šopske, tarator salate, pečenih paprika, pindžura i općenito svega u tolikim količinama da nam je žao što više stvarno ništa nije stalo. Pa ni skoro ništa od slatkih baklava, alve, gurabija, manastirske torte... Dakle, taj narod je stvarno sretan koliko divnih i raznovrsnih specijaliteta ima...
Uglavnom, sa svakim sljedećim zavičajnim švedskim stolom, hotel Aristos nam postaje sve draži i draži. I dok nagađamo jesu li na redu Bugari, Slovenci, ili netko treći, jedva čekamo da dođemo i u svibnju. Ne brinite, saznat ćete prvi!
