Sigurno ste kao mali, ali i kao malo veći, čuli za Maju u avionu, Maju u školi, Maju u cirkusu, Maju kod tete Lucije, Maju u raznim situacijama. A jeste li čuli za Maju u šumi?
Kako se mijenjaju sezone, tako se mijenja i jelovnik koji Slavonka Maja Božičanin, zaljubljenica u kuhanje, prirodu i život u svom izvornom obliku, predstavlja svojim gostima i pomno planira zalogaje koje kuha i poslužuje u šumi u blizini obiteljske vikendice na obroncima Papuka. Ove su zime sretnici koji su ugrabili mjesto na Majinom snježnom ručku uživali u slasnim i bogatim jelima (ali i kuhanoj rakiji) koja griju i dušu, i tijelo te fantastičnoj atmosferi, iako je vani temperatura bila u popriličnom minusu, a kako se snijeg topio i priroda krenula s buđenjem i pupanjem, tako je Maja krenula s planiranjem svoje proljetne šumske gastro priče.
Što je donijelo proljeće?
Snježni su prizori i borove iglice zamijenjeni bakinim ručno heklanim tabletićima i čipkom, a na stolu je osvanulo divno livadsko cvijeće, iako se Maja nadala mirisnim đurđicama koje su ipak ocvale dok je ona sa svojim loncima i tanjurima stigla u šumu.
A što se našlo u tanjurima? Pravo proljeće! Bogata i aromatična salata od matovilca, korijena srijemuša, klica i dimljenog šarana, a potom je uslijedila divna juha od mladog graška i svježe mirisne metvice. Kakvo bi to bilo proljeće bez šparoga i mladog luka? Baš nikakvo! Zato se Maja pobrinula da ima i šparoga, i mladog luka. Ali nije nedostajalo ni pljeskavica, i to od vepra i slanine pa i svakome po jedno jaje na oko.
Hoće li biti dovoljno drva?
Maja sva jela kuha na drva, iako je to duži i teži put, kako sama govori. „Janjetina se kuha, a ja opsesivno kompulzivno masakriram šogora jer patim od manične panike nedostatka drva, on kulerski lagano, spušta moj šiz na zemlju.“ – priča Maja.
Da, glavno jelo je čekalo na janjetinu, mariniranu inćunima, češnjakom, ružmarinom i metvicom te maslinovim uljem. A ovako mediteranski oplemenjena janjetina se jako voli s bobom pa je Maja dodala i svježeg dalmatinskog boba, i bijelog graha (da ne pofali), i sve to servirala s divljim špinatom. I na kraju, bakin biskvit s domaćim jagodama i šlagom. Cijeli je ručak bio praćen zadovoljnim mljackanjem, smijehom i vinima. Bilo je tu i domaće rakije, taman posla da ne bude u Slavoniji, te paštete od pečenog smuđa, amura, tolstolobika i štuke s povrćem. Kako ovo fantastično zvuči?
Kako sve to znam? Šapunula mi je ptičica s Majine pregače (koju je ručno izvezla Majina sestra) jer nisam bila u prilici prisustvovati ovom ručku, no obećala sam joj se za sljedeći. Neki ljetni ili jesenski. Ne želim ih propustiti. Nadam se ni vi. Zato kliknite na Majin blog maXYama, pogledajte još jednom sve prekrasne fotografije koje su snimili Majini vjerni suradnici, osječki fotograf Tomislav Šilovinac i Sanja Andraković, i čekajte zajedno sa mnom objavu za neki novi Majin ručak u šumi. Tako mi se ide u šumu, dosta sam bila u avionu. I u školi. A bogami i u cirkusu.
