Galerija
Danas djelomično razrušen i obrastao u trnje, na ovome je mjestu nekada stajao La Catedral – manje katedrala, više hotel, a službeno - zatvor narkobosa Pabla Escobara. Koji si je sam izgradio. I iz kojega je – pobjegao. Iako od nekadašnjeg luksuznog zatvora nije ostalo mnogo, priče o njemu još će se dugo prepričavati jer ipak je bio jedan od najneobičnijij zatvora na svijetu.
Zatvor ili autonomni kriminalni teritorij?
Početkom 1990-ih Kolumbija je bila iscrpljena od dugogodišnjeg rata protiv narkokartela. Nakon bombaških napada, atentata i tisuća žrtava, vlasti su pokušale zaustaviti nasilje pregovorima. Escobar je 1991. pristao predati se, ali pod uvjetom da neće biti izručen Sjedinjenim Američkim Državama te da će kaznu služiti u posebno izgrađenom zatvoru koji će zadovoljiti njegove zahtjeve.
Tako je nastao La Catedral, smješten na oko 2400 metara nadmorske visine, iznad mjesta Envigado nedaleko od Medellína. Lokacija nije odabrana slučajno. Do kompleksa je vodila samo jedna cesta, zbog čega ga je bilo lako braniti, a s vrha je okolica izgledala poput vrlo pregledne karte. Iako je službeno bio zatvor maksimalne sigurnosti, u stvarnosti je više nalikovao privatnom planinskom resortu.
U sklopu kompleksa nalazili su se nogometno igralište, bar, biljar sala, prostorije za društvene igre, jacuzzi, sauna, terasa s panoramskim pogledom na Medellín, uređeni vrtovi te prostor za roštilj i velika druženja. Escobar je "bio zatvoren" u prostranoj sobi s namještajem po vlastitom ukusu, s televizorom i telefonom. Hranu mu nisu pripremali prema zatvorskom jelovniku, nego prohtjevima, a ni alkohol nije bio zabranjen.
Posjeti također sličili zatvorskima. U La Catedral redovito su dolazili Escobarovi članovi obitelji, odvjetnici, prijatelji i poslovni suradnici, a prema brojnim svjedočanstvima navraćali su i nogometaši te druge poznate osobe. Kompleks je dobio ime "hotel-zatvor". Kontrolu nad njima nije imala država, nego sam Escobar. Velik dio čuvara činili su ljudi koje je osobno odabrao, a neki izvori navode da su među njima bili njegovi dugogodišnji tjelohranitelji i suradnici. Kolumbijska policija i vojska nisu smjele ulaziti u kompleks bez posebnog odobrenja, pa je La Catedral praktički funkcionirao kao teritorij pod njegovom kontrolom.
Escobar ni tijekom služenja kazne nije prestao voditi Medellínski kartel. Telefonske linije nisu bile pod strogim nadzorom, suradnici su slobodno dolazili na sastanke, a situacija je kulminirala kada su dvojica njegovih bliskih suradnika ubijena unutar samog kompleksa. Tek tada kolumbijske vlasti odlučile su da Escobara treba premjestiti u pravi državni zatvor. No bilo je prekasno.
Prije nego što je premještaj proveden, u srpnju 1992. Escobar je - pobjegao. Zahvaljujući izvrsnom poznavanju terena, položaju zatvora i pomoći svojih ljudi, nestao je - doslovno - u magli i prije nego što su vlasti shvatile što se dogodilo. Uslijedila je jedna od najvećih potraga u povijesti Kolumbije, koja je završila godinu dana kasnije njegovom pogibijom u Medellínu.
Najbolji vidikovci u Hrvatskoj: 10 pogleda na more zbog kojih se vrijedi zaustaviti na putu
