Znalci tvrde da je pri kupovini bakalara važno osloniti se na miris, čitati deklaraciju, ali i dobro promotriti izgled ribe od glave do repa. Osim što se u trgovinama mogu pronaći lažnjaci, problem je i s pogrešnim skladištenjem. U tom slučaju blagdanska jela neće biti mirisna niti karakteristično kremasta.
1. Ignoriranje mirisa
Stručnjaci znaju prepoznati pravi bakalar po mirisu. On bi trebao biti intenzivan, ali imati zdravu aromu koja ne podsjeća na onu iz vlažnog podruma.
Hrana i piće
Bakalar na bijelo i crveno: Trikovi za savršen ručak za Badnjak
2. Vjerovanje da je cijena presudna
Skupi bakalar ne mora biti dobar. Skladištenje u vlažnim, toplim i smrdljivim prostorima uništava kvalitetu, a to ćete vidjeti po vanjskom izgledu.
3. Ignoriranje deklaracije
Gadus morhua pravi je, kvalitetni bakalar, a saithe, ling i zarbo ne zaslužuju tu titulu. Stoga prije kupnje pročitajte deklaraciju. Najbolji je norveški, sušen tradicionalno na vjetru, a ima i bakalara iz uzgoja, sušena u zatvorenim sušionicama.
Hrana i piće
Bakalar na bijelo i crveno: Trikovi za savršen ručak za Badnjak
4. Davanje previše važnosti veličini
Uobičajeni je razred bakalara 60 – 80 cm. Razredi su definirani duljinom, a ne težinom. Iako su najbolji bakalari oni dužine od oko 80 cm, ipak smiju biti i manji, ali ne smiju imati mane.
5. Kupovina naslijepo
Mane su: oblik koji nije prirodan, trbuh koji nije rastvoren, vrat koji nije čist, kao i znaci vlage, rošenja, oštećenja nastala tijekom sušenja, znaci zaleđivanja, mrlje ili tragovi krvi te zelene boje oko repa. Bakalar mora biti tvrd, pa ako je mjestimično mekan, to znači da se nije dobro osušio. Rep kvalitetnog bakalara je metlast, a ne u obliku slova "V“.
