Nakon uspješnog perioda u Apetite Cityju, chef rodom iz Firenze novi je aranžman pronašao u mjestu gdje se do sada dobro pilo i fino grickalo, ali od sada sve ide na jednu višu razinu. Naime, ne samo da je prostor Sherry'sa u dvorištu Ilice 73 obnovljen, uređen, dotjeran i napunjen vrhunskim vinima, pivima i live nastupima, nego sada stvarno možemo jesti onako kako se jede u Italiji.
Kada vam mladi plavokosi zgodni chef (rekle su djevojke za stolom, pardon) progovori zaraznom mješavinom talijanskog i zagrebačkog, vrijeme je da se zaljubite u ovo mjesto, a samo koji trenutak kasnije tih će razloga biti još i više. U podrumskoj je prostoriji ugodno, glazba je probrana, ekipa dobre volje – a hrana je priča za sebe. Red Galića, red Josića i Trapana i pred nama je domaća jetrena pašteta i jetrica sa srcima dinstana „na domaće“. „Nema tu nekog izmišljanja. Mama je svako malo dinstala jetrica, a ako si taj dan bio jako dobar, možda si usput dok je kuhala mogao dobiti i vreli komadić preko reda, ili u najboljem slučaju – srce. To je bila premija!“ Kaže Gregorio dok mi eksperimentiramo s pet vrsta tabasca, od kojih toplo preporučamo njegov domaći u smeđoj bočici, a vrelo ne preporučamo onaj s pet mrtvačkih glava. Pretjerasmo.
Nismo ni dovršili sjajni domaći craft Nova Runda, kad dolazi ubojito rudarsko jelo – kobasice s raštikom. Masno, jako, prepuno ukusa, a opet imaš osjećaj da jedeš zdravo zbog sveg onog zelenja. Osjeti se divna kiselina u raštici zbog koje vučem Mannuccija za rukav i na najboljem talijanskom ga molim da mi oda tajnu. Samo se zločesto nasmiješio... Kobasice su naravno bile s potpisom, legendarnih mesara iz Viškova – braće Čučković. Kvaliteta koja traje, ljudi su sjajni!
Sjedim za stolom sa samozatajnim kolegom koji ima savršen nos za pronalazak ovakvih divnih zagrebačkih gastro-oaza, ljudi proilaze, njuše, pijuckaju, naručuju. Sve je dobro, nema greške. Terasa je za večernji izlazak, podrum je na +30 ipak bolje rješenje! Tada je Gregorio u specijalnim vrelim tavicama donio tripe fiorentine, nakon kojih sam zaboravio da postoji svijet. Puno ste na punkuferu čitali o ovom specijalitetu koji se ili voli, ili mrzi, ali ovo je nešto sasvim drugo, gusto, bez špeka, nježno, temeljito, neprepoznatljivo fino. Uvod u fileke, tripe for dummies, divota. Kućni specijalitet dotjeran do čistog savršenstva. Nema nazad...
Desert nije imao nikakvog smisla, jer smo još dugo razglabali o biti ugostiteljstva, smislu života, i o tome da je najvažnije raditi ono što voliš i u čemu uživaš, jer će onda i ljudi oko tebe biti zadovoljni. Sherry's ima dobru vibru, ljudi vole pobjeći na kvalitetnu marendu iz dosadnih ureda, nismo stigli kušati večernji program, ali ćemo se sigurno vratiti, jer kad Talijan nešto radi od srca – e onda to stvarno ima smisla.
