Galerija
Edmondo de Amicis, autor knjige Konstantinopol, s pravom postavlja pitanje tko bi se uopće usudio opisati ovaj grad.
Čudesan i čudovišan, Carigrad je neumoran i zauzet, postojan i moćan, prepun znamenitosti, zvukova, mirisa i okusa, jedan od najvećih i najraznolikijih gradova na svijetu. Napoleon je dobro sažeo da, kada bi Zemlja bila jedna država, Istanbul bi joj bio glavni grad.
Osnovan je oko 1000. godine pr. Kr. Iz Bizantskog Carstva niknuo je veličanstveni Konstantinopol. Bio je prijestolnica triju velikih carstava: Rimskog (330. - 395.), Bizantskog (395. - 1453.) i Otomanskog (1453. - 1923.) Po osnivanju Republike Turske 1923. administrativni i politički centar postala je Ankara. Ali Istanbul je zadržao svoju kardinalnu poziciju kulturnog, povijesnog i gospodarskog srca zemlje.
Istanbul se prostire na oko tisuću i pol četvornih kilometara europskog i azijskog tla, brojeći oko 20 milijuna stanovnika.
Osim ljudi, važne uloge na pozornici njegovih čaršija igraju mačke i psi. Te slobodne životinje nisu napuštene niti zapuštene. Nemaju vlasnika, već su dio zajednice koja o njima brine. Sve su životinje čiste, pitome i očigledno zdrave (to potvrđuju čipovi). Psi spavaju po klupama i spremno poziraju objektivima onih koji sjednu pored njih, a mačke obitavaju svugdje. Svugdje vani i svugdje unutra: od kafeterije preko modnog butika do džamije. Odnos Istanbula prema četveronožnim sugrađanima primjer je kako solidarnost rađa solidarnost, a posljedično i mir. Nijedna od tih životinja nije preplašena, pa stoga ni agresivna. To je kultura suživota umjesto jaza koji bi stvorio samo još veći jaz, a posljedično (o)bijes’ i... ne-život.
Aja Sofia
Godine 530. izgrađena je kao kršćanska crkva. Od 1054. bila je grčka pravoslavna, sa kratkom rimokatoličkom službom u 13. st. Onda je 1453. pretvorena u džamiju. I na koncu je od 1934. otvorena kao muzej. [op.a.: O tempora, o mores :)] Međutim, ma koja religijska ili svjetovna obilježja nosila, Sveta Mudrost svakako je svetište povijesti, kulture i vremena.
Današnju građevinu, na mjestu gdje su prije nje stajale i nestajale dvije crkve, podigao je Justinijan (isti onaj koji je podigao i kontinentalno građansko pravo). Podigao ju je da se spusti od visine neba i prelije među ostala zdanja; da stoji na visokom položaju i gleda na ostatak grada; da ga ukrašava jer je dio njega, ali da se ipak slavi u vlastitoj monumentalnoj ljepoti.
Plava džamija/Sultanahmet Camii
Džamije obično imaju jedan, dva ili četiri minareta, a Plava ih ima čak šest. Šuška se da je to rezultat nesporazuma između Sultana Ahmeda i glavnog arhitekta kada je prvi naložio da minareti budu od zlata (altin), a drugi je to shvatio kao da ih treba biti šest (alti). Kako bilo, njih šest danas je okruženo visokim palmama okolnog parka sa vodoskokom u sredini. U suton i zoru svakoga dana te visine zajednički iscrtavaju prepoznatljiv skyline Sultanahmeta.
Plava džamija, poznata po svojoj plavoj unutrašnjosti koju krasi strop popločan sa 20 000 plavih pločica, u povijesti je ostala jedinstvena kao džamija s najviše minareta nakon Svete Džamije u Meki, koja ih ima sedam. Svojedobno su je posjetili Pape, a za posjetioce je inače otvorena svakoga dana, osim u vrijeme molitvi. I restauracije.
Hipodrom
Na trgu pored Plave džamije znatiželju izazivaju visoki obelisci: Teodozijev obelisk, Konstantinov obelisk i Serpentinski stupovi (nekad brončani dok križari nisu uzeli ratni plijen). Radi se o nekadašnjoj areni ukrašenoj prikazima trka kočija. Za Bizanta ovdje se nalazilo žarište javnog života grada, s trkama konja i drugim svakodnevnim predstavama Arena je danas muzej na otvorenom.
Cisterne
Rimski podzemni labirint vode nalazi se preko puta Aja Sofije i za Bizanta služio je kao glavni vodoopskrbni bunar za Konstantinopol. Radi se o ogromnom sustavu hodnika ispod ulica Sultanahmeta. Kompleks, među Turcima nazivan i Potopljenom palačom, poduprt je sa 336 stupova raspoređenih u 12 redova. Izgradnju je započeo Konstantin Veliki, a završio car Justinijan u 6. stoljeću. Najpoznatiji od izrezbarenih stupova su Meduzini u sjeverozapadnom dijelu. Ime nose po čudovišnoj djevojci, čija im je glava uklesana u podnožje. Imate li hrabrosti pronaći ovu Gorgonu u dnu Cisterni, pored jezerca s ribama? I susresti se s njom oči u oči?
Bez brige, postoje dvije glave, od kojih je jedna položena obratno od druge, što poništava fatalni vis-à-vis sa svim Gorgonama.
Topkapi i Gülhane park
Šetnja niz brežuljak Fatiha vodi do Gülhane parka, tj. Ružičnjaka. Park je do 1912. bio imperijska povlastica, a onda je otvoren za javnost. Tim činom svekoliko je pučanstvo svijeta počašćeno od najljepših primjeraka krajobrazne arhitekture. Park se nalazi odmah ispod palače Topkapi, najpoznatijoj palači Osmanskoga Carstva zahvaljujući Sulejmanu Veličanstvenom i Rokselani a.k.a. Hurem.
Karaköy
Galata most i Galata Kulesi dio su šireg Galata kvarta. Kvart su 1348. sagradili Đenovljani na sjevernom vrhu Zlatnog roga, a danas je dio većeg i vrlo vibrantnog Karaköya. Referirajući se na Galatu kao na drugu stranu, ne misli se uvijek samo na prekomorski element, već i na kulturnu različitost. Galaćani su kroz povijest izdali Istanbul u bizantskom i otomanskom periodu, a i danas ove ulice odišu drugačijom vibrom od tradicionalnog starog grada. Ipak, Galata je danas sastavni dio Istanbula, dok su razmirice iz prošlosti ostale upravo tamo - u dalekoj prošlosti. Galata Kulesi centralna je točka kruga urbanog duha Karaköya. Podno kule svjedočila sam dobro režiranoj prosidbi koja mi je približila mlade ljude Turske kao romantike i veseljake. Karaköy vrvi koncept buticima, kožarnicama, suvenirnicama, kafićima, općenito lijepim izlozima i uzbrdicama. Tamo počinje život Istanbula noću. Pije se čaj, puše se nargile, sluša se živa muzika.
Taksim i Istiklal Caddesi
Taksim Meydanı nalazi se u četvrti Beyoğlu u europskom dijelu Istanbula. Taksim označava mjesto razvođa, gdje se u povijesti sakupljala voda sa sjevera i razdjeljivala u grad. Trg se smatra srcem modernog Istanbula pa se tamo nalazi državni spomenik iz 1928. koji slavi stvaranje Republike Turske, te kulturni centar Atatürk i zgrada opere. Trg je također i omiljeno mjesto za javna događanja, a u modernoj kulturi simbol slobode govora. Avenija Istiklal, glavna pješačka ulica Istanbula, okružena je građevinama jedinstvene otomanske arhitekture 19. stpljeća. Domaćin je europskim konzulatima, katoličkim i pravoslavnim crkvama i sinagogi, te mjesto okupljanja otomanskih i europskih umjetnika i intelektualaca. Avenijom prolazi vintage tramvaj kojem se more ljudi sklanja u stranu kao da ga vozi Mojsije. Vibrantan Istiklal centar je gradske vreve Istanbula. I baš nikad ne spava.
Plovidba Bosporom
Bila sam u Istanbulu četiri dana. Nije dovoljno. Naravno, znamenitosti je moguće isproskakati i u samo koji dan, ali da biste udahnuli grad, potrebno je lutanje. A za Istanbul potrebno je skitanje. U mom rječniku to bi obuhvaćalo bezbrižno tumaranje i istraživanje ulica grada, ali u ritmu otkucaja njegova srca. Odlutati je onda moguće i na pet minuta, ali skitnja traži predanost.
Da biste stekli nekakav grubi okvir ovog veličanstva od Levanta, svakako preporučujem plovidbu Bosporom. Ove (s razlogom) popularne kruzinge moguće je kupiti tamo na licu mjesta. Nudi ih se mnoštvo, za svačije afinitete i svačiji džep. Naravno, pogled na obale potpun će biti uz čaj - ili kavu, ako baš hoćete - koje ima svaki brodski bar.
Hrana je nešto čemu u Istanbulu vrijedi pristupiti ozbiljno, a ne ''s nogu'', kao što to često biva na putovanjima.
Kebab
Kebab što ga zamislimo mi, Zapadnjaci, kada izgovorimo tih pet slova odnosi se döner ili dürüm kebab. To je brza hrana. Kebab sam po sebi nije fast food. Kebab je fine food. I to kakav! Raznih je vrsta kebaba, ali u osnovi se radi o raznovrsnom mesu (osim svinjskog) spremljenom na roštilju. Poseban okus ovim platama daju stoljetno njegovane i usavršavane, dobro čuvane, recepture začina.
Čaj
Turski čaj pije se kako se kod nas pije crna kava. Crn, vruć i zaslađen po izboru. S razlikom u tome što se pije u baš svako doba dana i noći. Postoje i drugi čajevi, različitih okusa. Ali ultimativni čaj je ovaj crni, čiji razbuđujući miris obavija cijeli grad. Popularna turska kava veže se za Tursku 16. stoljeća, ali u modernoj kulturi neusporedivo se više ispija čaj.
Balik Ekmek
U Galata mostu poslužuje se sendvič od skuše ili slične ribe svježe ulovljene s vrha mosta, a složen sa salatom. Kada tamo kažu da je riba svježa, to zaista i znači da je do maločas plivala. Ulična hrana Istanbula potpuno je odlična hrana Istanbula.
Simit i Gevrek
Krušne delicije koje se iz crvenih kolica prodaju na svakom koraku praktički su zaštitni znak Istanbula. Dok se cijeli svijet raspada, u ovim mekanim pecivima i onima sa sezamom, može se vidjeti nepokolebljiva duša ovoga grada. Za otprilike 3 kune (0,50 eura).
Lokumi
Lokumi su turske delicije pravljene na gel bazi od razno raznih sastojaka, te prirodno slađene medom ili sl. Tradicionalno se začinjaju ružmarinom, mastikom, bergamotskom narančom ili limunom. Danas se također prave i čokoladni, s kokosom, orasima, ma svačim! Mome nepcu najmiliji bili su oni od rezanih datulja i mrvljenog pistacija na bazi šipka i ruže. Turkish Delight, indeed.
Baklave
Sapienti sat. A moja balkanska duša zalila ih je pravom turskom kavom - kuhanom u džezvi, crnom i gorkom, kakvu Turci zapravo uopće i ne piju.
Začini
Ovaj dragulj s Bospora metropola je carstva začina. Mısır Čaršija/Spice Bazaar palača je u kojoj stoluju začini svih vrsta, od soli i papra preko kurkume pa do iranskog šafrana i raznih drugih čija finoća objašnjava tursku superiornost u kužini. Osim začina, na štandovima je i sva lepeza sušenog voća, ali i čajeva od kojih će vam domaćin redovito ponuditi čaj od šipka da vam trgovanje bude što ugodnije. Sve delicije mogu se degustirati pa je na Spice Bazaar. Oči tamo kao vukovi ogladne pa je poželjno ići sa slobodnim prostorom u trbuhu i isplanirano ograničenom svotom novca.
Sahlep
Ah, sahlep! Topli mliječni napitak pravljen od sušenog korijena orhideje začinjenog cimetom i đumbirom. Blagotvoran za probavu i jak afrodozijak. Kutija sahlepa je meni osobno najdraži suvenir iz Istanbula. A inače, nama u komšiluku, originalni sahlep moguće je popiti u sarajevskoj Čajdžinici Džirlo, gdje bi se reklo: "Vruć salep srce grije, blago onom tko popije."
Turkish Airlines
Posebna sreća letenja s Turkish Airlinesom je pristup njihovom meniju. Prilikom polijetanja iz zagrebačke zračne like, sukladno dobu dana, serviran je cjeloviti doručak. Kajgana s povrćem, zeljanica, topla peciva s maslacem i džemom, desertni kolačić s marelicom, kava i kocka vode.
Let u povratku s Atatürka, pak, zaokružio je gastro ekspediciju kebabom serviranog ovaj put s vinom ili viskijem po izboru. Dakako, u islamskoj kulturi alkohol je zabranjen pa je tako i u restoranima Istanbula rijetkost. Ali iznad oblaka nema laganja.
* Turkish Airlines primjer je kako aviokompanija može biti najbolji ambasador destinacije čiju pripadnost ima.
Trgovanje
Kada vas Turčin dočeka u lokalu, ugistiteljskom ili prodajnom, uvijek ćete se osjećati kao da je baš Vas čekao cijelo ovo vrijeme. To je možda i njihova najveća moć - suverena dobrodošlica. Cjenkanje je svakodnevica i imajte na umu da će vam trgovac UVIJEK ponuditi više negoli je spreman primiti, pa zato spustite cijenu do sebi pristupačne. To će na nekim mjestima biti i do 70 posto prvotno iskazane vrijednosti. Međutim, i cjenkanje im svoju granicu. Vidite li da trgovac iskreno odmahuje glavom, ne inzistirajte (obratite pažnju na epitet suvereno pored dobrodošlice).
Turci nipošto nisu prevaranti. Dapače! Oni uvijek prodaju ono što kažu da prodaju, a njihova koža i pamuk već su poslovično na cijeni diljem svijeta. Ovo o čemu se govori kod cjenkanja samo je umijeće trgovanja, u kojem su oni majstori.
Pažljivo sad, ide jedna insajderska info koja je došla do mene nespretnim spletom okolnosti. Radi se o najpoznatijem šoping-centru, tj. kvartu, na svijetu. Vođena politikom kupovine dobara na samom kraju izleta, ostavih zadnji dan (nedjelju) za Grand Bazaar. Grand Bazaar sa svojih 4000 trgovina otvoren je svaki dan po cijeli dan. Osim nedjeljom. Tako je ova šoping-ekspedicija nespretno završila u sporednim uličicama kraj Bazaara. No tamo se također dobro pazari. Trgovac koji je čuo za gaf sa Bazaarom utješno je podijelio spomenutu informaciju. Roba koja se nudi po ulicama Bazaara izvan njegovih zidina prodaje se po znatno nižoj cijeni. Govorim o dva do tri puta nižoj cijeni. Ono što je početna cijena izvan mreže od 58 ulica Bazaara, unutar Bazaara je sporazumna zaključna cijena. Imajte to na umu. I doista kupujte na kraju, ali možda ne baš u nedjelju.
Istanbul je kaos uređen jedinstvenim kodom arhitekture, poezije, kulinarstva, kulture... postojanja općenito. Jedan pogled na ovaj istočno-zapadni dragulj hipnotizira čovjekov duh čineći mu da se (ponovno) zaljubi u život.
Još Valentininih priča potražite na njezinu blogu Vebeway i Facebook stranici.
