Barba Niko i teta Odesa su Biševljani s najduljim stažem na otoku. Odesa je nekada prodavala karte za Modru špilju, a Niko je u nju vozio turiste. Niko je danas posljednji biševski ribar. Osim ribolova mrežama i vršama, Niko još uvijek lovi uz pomoć starih, zaboravljenih ribičkih tehnika. Barba Niko je također i zadnji otočanin koji je na vlastite oči vidio znamenitu biševsku morsku medvjedicu.
Niko se rodio na Biševu, a potom se školovao u Komiži. Komižanku Odesu upoznao je u Australiji u koju su najprije emigrirali Odesini roditelji, a za njima i Niko. Po boravku u Australiji vratili su se u Split, odakle su preselili na Biševo. Niko je vješt u mnogim stvarima: kao mladić je sjekao šume u Perthu i zidao kuće po Dalmaciji, a vlastitim je rukama pomogao izgraditi i glavni biševski mol, školu te zadružnu solionicu ribe u Portu. No, njegova najveća strast je ribolov.
> > Hrvatski otok koji polako umire: Svaki tjedan pratite život 13 preostalih stanovnika
Sa svojih se 76 godina još uvijek svaki dan otpravi u ribolov. Najčešće postavlja vrše i mamcem lovi hobotnice, no majstor je u svim ribolovnim tehnikama. Niko osjeća more i ribe koje se skrivaju ispod površine. Lovi nedokučivim instinktom – pretvori se u neku vrst polumorskog-polukopnenog bića. Ribe su njegove životne suputnice; on poznaje sve njihove navike, trikove i tajna skrovišta. Zimi često lovi velike murine koje svojim ugrizom neopreznom ribiču mogu odgristi prst ili teško ozlijediti ruku. Zato je barba Niko "posljednji Mohikanac" biševskog Mezzoporta.
A na drugoj strani Biševa, u gornjoj Salbunari, još jedan budući otočanin svojim neobičnim hobijem oživljava staru biševsku tradiciju: Tonko, nadimka Oiga, viški je električar koji će se po umirovljenju za stalno preseliti na Biševo i tamo uzgajati pčele… Ovdje pogledajte novu epizodu iOtoka.
