Galerija
Sigurno nije najviši, možda nije ni najljepši, ali svakako spada u kategoriju onih koje se isplati vidjeti i za koje je dobro provesti dan u prirodi.
Vrh Cepeliš najviši je vrh Hrastovačke gore koja se izdiže iznad Petrinje. Na 415 metara je, poznat je i pod nazivom Piramida, zbog geodetske piramide koju su 1846. podigle krajiške vlasti.
Pa ako želite malo aktivnosti u prirodi, a opet ništa prenaporno, krenite prema Petrinji iz Zagreba i za nekih sat vremena, slijedeći glavnu cestu, staru ili autoput, stići ćete do Petrinje, a odande prema selu Hrastovica u podnožju gore. Sparkirajte auto kod crkve, stavite ruksake na leđa i krenite u jednosatno planinarenje. Vrijeme, zapravo, varira ovisno od staze koju odaberete.
Jedna od ljepših staza koja i dalje oduševljava one koji ovim putem redovno kroče je ona uz staru srušenu utvrdu. No, ova je i najstrmija i najteža staza. A na vrhu ste za 45 minuta. Ova staza namijenjena je za one u boljoj fizičkoj kondiciji. Ako želite malo dužu turu, nekih 2 sata, krenite iz centra Petrinje.
Markacije kreću na mostu na Petrinjčici, u Ulici Matije Gupca, vode nasipom uz rijeku do zadnjeg mosta, pa Ulicom Mate Bučara. Nakon križanja s drugim markiranim putom, markacije ulaze u šumu i dalje kroz selo Cepeliš vode do vrha.
Mi smo se ovog puta odlučili za varijantu parkiranja kod crkve i lakšeg uspona od nekih sat vremena koji kreće iz Hrastovice. Početak je lagan, makadamska cesta s laganim usponom. Na jednom dijelu kreće malo strmiji put no ne traje dugo.
Prekrasan vinograd s kućicom i klupicom obično nam je prvo stajalište, ali ovog je puta bio zauzet pa smo odmah produžili do obližnje srušene crkve, koja je na ovom mjestu izgrađena u 16. stoljeću. I oko nje su postavljene klupice pa se ovdje možete malo odmoriti, otpiti koji gutljaj vode i uhvatiti dah prije kretanja dalje.
Markacija označava put (nije da ih ima više na ovom dijelu) prema vrhu i uspon je ponovno laganiji i takav je veći dio puta. Šuma u punom sjaju na kraju ljeta sve nas je oduševila, šteta je bila samo što smo krenuli u kasnim popodnevnim satima pa fotografije nisu mogle dočarati ljepotu prizora uživo.
Nakon 45 minuta šetnje stigli smo do ceste, prošli nekoliko metara te kod iduće markacije skrenuli lijevo, natrag u šumu, gdje manje-više ravan dio puta vodi do vrha i planinarskog doma Matija Filjak. Velika katnica sa zidanim prizemljem i drvenim katom opremljen je s 25 kreveta, a otvoren je vikendom i praznikom, kada ovdje možete popiti i piće, dok hranu nude samo po najavi.
S obzirom da smo mi na izlet išli u četvrtak, ponijeli smo pivu i kikiriki sa sobom i potamanili ih odmarajući na klupicama ispred planinarskog doma. Nakon odmora, jedinom stazom za spust krenuli smo nizbrdo i za nekih pola sata već smo bili nazad u selu. Na zadnjem dijelu spusta livada je koju su mještani prije nekoliko godina pretvorili u skijalište (zimi), a sada je još dio terena iskrčen za produžetak skijališta.
Mjesto koje se svakako isplati vidjeti ako volite laganu fizičku aktivnost i boravak u prirodi.
