Često je znao neki putnik namjernik, ili samo nesretnik koji je vojni rok služio jako daleko od kuće pričati o tamo nekom dalekom jugu Srbije, na tromeđi s Kosovom i Makedonijom, gdje se jede najbolji roštilj na svijetu. Priče su obično bile jako sočne i realistične, a nas djecu je posebno palila priča o njegovom veličanstvu – leskovačkom vozu. Sama pomisao na obrok koji se sastoji od nekoliko vrsta pečenog mesa (nismo ih toliko valjda znali niti nabrojati), budio je u nama male kuhare, gurmane i presretne žderače koji su do tada uvijek morali čekati da se jelo iznese na stol.
Priče su kolale, rijetki odlazili u te krajeve, i onda je stihija krenula. Prvo je otvoren lokal kodnog imena Kod Srbina, a onda je u Hrvatsku doselio i Kosta, majstor kuhar koji je završio kuharsku visoku školu u rodnom Leskovcu i počeo širiti malo drukčiji roštilj. Nakon što je isti Kosta gostovao u popularnom Masterchefu, Zagreb je poludio za leskovačkim roštiljem. Restorani s tom markicom počeli su nicati kao mjenjačnice devedesetih i kladionice nakon njih, svaki je kiosk s roštiljem iznad toga napisao Leskovački, a Zagrepčani poznati kao ljudi koji lako nasjedaju na bilo kakvu propagandu, polako su počeli puniti lokale i uglavnom ostajali razočarani. Problem je bio u tome što ih je pola tvrdilo da Kosta radi upravo kod njih, sve dok sam Kosta glavom i bradom nije sam otvorio novi lokal, bivšu Flanjku, sadašnju TPK, odnosno Tvornica Pljeskavica Kosta.
Iako možete naletjeti u Batak (vrhunske lepinje), Kill Grill (jedini u Zagrebu u ponudi imaju pivo iz Bihaća), kao i dvije franšize Mitnice (poznatije kao 'kod Srbina' - Ravnice, Sveti Duh), oni koji su jednom bili u tom dijelu Srbije, južnije od Niša, kažu da je TPK za milimetar iznad ostalih, iako bi se i tu neke stvari mogle mijenjati. Uglavnom, ako ste željni malo drukčijeg, pažljivijeg i pedantnijeg tretiranja mesa, vrijeme je da i vi probate ZLR, odnosno zagrebački leskovački roštilj, ultimativni gastro hit 2013. godine. Preporučamo mali voz, odnosno dva ćevapa, punjeni otkoštani batak, dimljenu vješalicu, gurmansku pljeskavicu io ljuti uštipak punjen kajmakom. Želudac će vas mrziti, kao i oni s kojima ćete se tako siti družiti, ali da nas Bog nije stvorio mesožderima, vjerojatno ne bismo imali takve zube. Dobar tek, razmislite o mogućem zagrebačkom leskovačkom maratonu u orgavnizaciji Punog kufera...
