U Zlatnoj dolini slavonska ravnica sreće gorje, žitna polja se spajaju s vinogradima, a između njih putevi vode do malih i velikih vinskih ambasada, mjesta na kojima moderna tehnologija daje bolji okus tradiciji. Dom izvrsnih vina, ali i hrane, bećarca i neumorna duha, obavezna je stanica onih koji znaju kako uživati u životu.
A krenete li u istraživanje, jedno od mjesta na kojima vrijedi zastati pronaći ćete u Kutjevu, ni više ni manje nego na Trgu graševine. Ondje ćete naći vinariju obitelji Sontacchi sa smještajem i wellnessom, kafićem, a od nedavno je vrata otvorio i bistro Superslav koji otkriva okuse i mirise domaćih jela.
Kitokret
Da ste na pravom mjestu znat ćete po dimnjaku kakav još niste vidjeli – golema butelja (kojoj Melchizedek ili Midas nije niti do gležnja) uzdiže se prema nebu u lijepom dvorištu, a na njoj dva lipicanca u pozi koja, kako kod koga, izaziva zanimanje, smijuljenje ili odmahivanje rukom… baš kao i natpis: "Jedna čaša za lijek, a dvije čaše su kitokret". Boca od deset tisuća litara s nestašnim natpisom ima i vrata, a unutra umjesto Diogena unutra je prostor u kojem se može roštiljati ili sušiti meso.
Ostanete li ravnodušni prema provokativnoj posveti Kitokretu, perjanici vinarije Sontacchi uštipnite se koji put, čisto da provjerite jeste li živi. A zagrebete li ispod neozbiljne etikete dočekat će vas itekako ozbiljno vino koje provocira na kušanje i razgovor. Taj specijalitet kuće nastaje bez umjetnog gnojiva i pesticida od cabernet franca koji raste na južno osunčanim obroncima Krndije, na položaju Venje – dobro poznatom onima koji prate djelo vinara Ivana Enjingija. Nakon fermentacije Kitokret dozrijeva 12 mjeseci u bačvama te se puni u boce bez filtracije. Poznavatelji vina i nagrade koje osvaja, govore da je Kitokret sve bolji i bolji. Takvim ga čini Krunoslav Sontaki, koji je s bratom Antunom modernizirao podrum i unaprijedio malo vinsko carstvo koje broji petu generaciju.
Bura, mećava i led: Dan kada je snijeg paralizirao Split, a Riva je postala klizalište
Superslav
Hrabro, ali uspješno braća se sve više okreću ekološkim vinima koja dugo odležavaju, a jedno od takvih, koje nam se posebno svidjelo je i narančasti eliksir: Superslav, ekološka kupaža sedam bijelih sorti (graševina, traminac, rizling, pinot sivi, sauvignon blanc, muškat žuti i morava), koja praktički da nema sumpora. Riječ je o divljoj fermentaciji na kvascima koji žive u vinogradu i podrumu. Kušali smo 2022. koja je macerirala 61 dan da bi odležala u velikoj bačvi od slavonskog hrasta – i obećali da ćemo joj se vratiti. Taj hommage Slavoniji i njezinim sortama radi se kada to godina dopusti, isključivo od zdravih, ručno probranih bobica, a količina je i dalje premalo da bi se mogao kupiti u trgovini. No pronađete li put do Superslava, ne treba puno promišljati s kakvom ga je hranom najbolje ga sljubiti – bit će dovoljno i dobro društvo koje uživa u vinu, pa ga pamtiti gutljaj po gutljaj.
Sontacchijeva vina se odnedavno sljubljuju i uz jela koja se poslužuju u bistrou koji je do jučer bio kuglana, što se vidi po karakterističnom, duguljastom obliku. A sjediti za stolom i slušati Krunoslava i Antuna kako otkrivaju simboliku iza najsitnijih detalja utkanih u prostor, kao i truda koji je uložen da bi chef Dariusz Borycki ondje mogao pokazati svoju vještinu pripreme slavonskih specijaliteta od namirnica koje u kuhinju stižu s malih obiteljskih gospodarstava, nemoguće je bez osjećaja divljenja. Od masivnog stola koji je Krunoslav izradio od slavonskog hrasta, pogled putuje do šanka sa slavenskim motivima koji simboliziraju obitelj, vatru, majku… baš kao i etiketa koje je dizajnirao i osmislio. Fasciniraju i obiteljske fotografije koje podsjećaju na doba kada je Sontacchi bio sinonim za mesnicu i izvrsno meso, baš kao i drugi predmeti što zaokružuju tradicijsku priču neraskidivu od slavonskog kraja.
Što jesti?
Običaje i terroir možete pronaći i u tanjurima. Tako ćete na Plati kombinat okusiti slavonske delicije poput kulena, svinjskih kobasica, slanine, švargla i sireva, a u Slavonskoj salati dolazi kozji sir koji je zrio mjesecima da bi se našao u društvu oraha, karameliziranog luka, matovilca i preljeva od šumskog meda i senfa. Prema preporuci kuće, ne treba preskočiti niti domaće juhe od rajčice, buče i vrganja, kao niti teleći bečki, na koji su osobito ponosni. Jedna od tajni slasti je u kvaliteti namirnice – sve što može biti kod Sontacchija je domaće. U kraju poznatom po kolinju i izreci da nema ptice do prasice razmišljali su i o veganima koji ne moraju naručiti nezanimljivo pečeno povrće nego uživati u mirisnom sejtanu iz ekološke proizvodnje koji se najprije dimi na bukvi da bi se našao u tanjuru s baranjskom tjesteninom bez jaja.
Pikantna, domaća i konkretna Slavonska kobasica s kiselim kupusom, Kroketi od bešamela s buncekom i sirom, kao i Dunavski fish&chips od smuđa i šarana te perkelt od soma neka su od jela koja mame s menija. Vrijedi ostaviti i mjesta za slatko: Pita od jabuka i Limun posset (čvrsta krema) su trenutno u ponudi, koja će se mijenjati ovisno o sezoni – i inspiraciji. Cijene su i više nego prijateljske pa se tako glavna jela kreću od oko 12-15 eura. Osim Sontacchijevih etiketa, u ponudi imaju i druge perjanice toga kraja, bilo da je riječ o vinu ili žestokim pićima, a ako se kojim slučajem zaigrate, prenoćiti možete u jednoj od soba i drugi dan se resetirati u sauni i jacuzziju pa nakon finog, domaćeg doručka vratiti snage za razgledavanje nepravedno zanemarenog dijela Lijepe Naše.
Novi kviz općeg znanja: Možete li točno odgovoriti na ovih 15 (ne)zgodnih pitanja?
