„Da biste uživali u specialitetu cochinillo asado - kao duša mekom baby pečenom odojku, ne morate kupovati avionske karte, raditi kojekakve testove, niti ići u Španjolsku. Kušati ga možete kod nas uz prethodnu najavu“, kažu u restoranu Bicko, trenutno jedinom mjestu u Hrvatskoj gdje gurmani mogu guštati u fantaziji zbog koje istinski ljubitelji mesnih gurmanluka prelaze stotine kilometara.

Novost u Bicku su baby fajferice, odnosno odojci crne slavonske svinje koji se pripremaju po uzoru na španjolsku rođakinju.

Hrskava korica koja pucketa u ustima poput kakvih tanašnih karamel-pločica, sočno, mirisno i ne premasno meso pa sok od pečenje preko hrskavih pekarskih krumpira… za ljubitelje mesa ova je slagalica aroma i okusa čisto veselje.

„Kao da je Nova godina!“ komentiralo je društvo kušača koja je u restoranu na Karlovačkoj cesti imala priliku probati crnu slavonsku svinju pripremljenu na način kako se radi u Madridu – u kultnom restoranu Sobrino de Botín. To se mjesto upisalo u Guinnessovu knjigu rekorda kao najstariji restoran na svijetu koji radi bez prekida, a najpoznatiji je upravo po - cochinillu asadu.

Sobrino de Botín otvorili su 1725. godine veterinar i agronomka koji su osmislili recepturu kako bi meso bilo što mirisnije. To im je pošlo za rukom zahvaljujući mješavini mirodija koja bi se dodavala žitaricama u hranu prasica od oko tri tjedna prije nego što bi se oprasila. Tako arome kamilice, ružmarina i drugog mediteranskog bilja ulaze u meso.

Bicko - 2 Bicko - 2 (Foto: NB)

Da i Hrvatska ima svoje prase za gurmansku utakmicu nema sumnje. Crna slavonska svinja koja raste po šumama, baš kao i španjolska iberica ima mirisno meso, a iako je naša nešto masnija to ne dolazi toliko do izražaja. Hrvatica se baš kao i Španjolka poslužuje tako da se reže pred gostom – i to tanjurom jer je meso tako meko da nema potrebe za noževima.

Doduše, temperamentni Španjolci nakon rezanja tanjur razbiju o pod, što u Bicku nećete vidjeti jer je za predstavu sasvim dovoljan žar kojim se gosti bore za hrskave komade repa i ušiju, ili pak obraze i mozak – svakome prema guštu. Uz meso ne treba ništa drugo do pekarskog krumpira i eventualno malo luka i povrća. Za sada je cijena španjolskih i slavonskih praščića 660 kuna za 6 osoba s prilogom.

„Praščići su stari mjesec dana i ne smije biti teži od 6 i pol kilograma. Najprije se prepolove i stavljaju u rasol na pet, šest sati da se meso prožme solju. Ocijedi se i potom namaže svinjskom mašću. Peče se najprije na leđima sat vremena na 160 stupnjeva Celzija, okreće se pa ponovno premaže mašću i zatim peče na 200 stupnjeva Celzija 35 minuta. Svaka pećnica ima svoje zakonitosti pa način pečenja ovisi i o tome.

Praščići se stavljaju u protvan s vodom na daščice, a nakon okretanja dolije se još vode. Sok od pečenja se pomiješa s vinom pa se napravi umak koji se reducira i potom prelije preko krumpira“, priča nam gazda Bicka Ivica Kovačević koji je s vlasnicom Sandrom Evačić duša restorana.

Da koronavirus može donijeti i dobre ideje dokaz je upravo baby fajferica pripremljena na španjolski način u Bicku. Ideja za to je nastala nakon što je isporuka robe iz Španjolske postala nemoguća misija. Kako Ivica Kovačević nije uspio dobiti „malog Španjolca“ odlučio je napraviti kulinarsku priču poput cochinilla asada, samo sa crnom slavonskom svinjom. Sad je samo pitanje koliko će našim uzgajivačima trebati vremena da shvate kako mogu dobro zaraditi prodajom baby prašćića. 

Osim zbog finih jela koja nastaju od pomno biranih namirnica s kojima vješti chefovi Vjekoslav Gelemanović i Karlo Kovačević itekako znaju što čine, u Bicko se na ručak poteže s drugog kraja grada i zbog atmosfere za koju su zaslužni vlasnici velikog srca.

Ljudina, kako ga zovu oni koji ga poznaju, Ivica Kovačević je dosta izbirljiv, a gostima nudi samo ono što bi i sam pojeo. Stoga se na jelovniku nerijetko nađu namirnice koje se rijetko gdje kod nas mogu probati. 

Bicko je poznat po friškoj ribi jer imaju svoje ribare koji im dopremaju vrhunsku oboritu ribu, tunu i sabljarku – i to ne samo petkom.

Nađe se u Bicku i srdela, trlja od kamena, pauka, jadranskih i lignji, a obavezna je i adresa za tripoholičare koji hodočaste na špek-fileke. Osobito se hvali majstorski napravljen fiš od štuke, soma i šarana na koji su najčešće reakcije "Pa kako ga je već nestalo?". 

Isplati se pratiti njihov Facebook ako želite saznati kad stižu brizle s roštilja i pohani mozak, kopun i patka s mlincima, kozlić pod pekom… Uz jela se pije kućno vino ili kakvo vrhunsko s karte, a jedno on omiljenih je izvrsni kaštelanski crljenak vinarije Krolo. 

Najprodavaniji desert je definitivno perverzija. Upitate li ih što je to, reći će vam: „neobuzdani poriv za zadovoljavanjem duboko skrivenih želja“, kojeg muško društvo rijetko kad odbija.

Među događanjima u Bicku ljubitelji iznutrica ne propuštaju Nutrijade i Mare's tripp, kao ni festival fileka – a popularno je i kolinje na Martinje, no to su neke druge priče za koje navijamo da se što prije ponove…