Razmišljajući o tome u koji bismo restoran odveli prijatelje da se bolje upoznaju s lokalnom kuhinjom i osjete domaći štih, a pritom otkriju uzbudljiva hrvatska vina izbor bi definitivno pao na bistro Točkicu koja se smjestila nedaleko od Remize. Emajlirane posude, kredenci, uokvireni gobleni na zidovima i boce vina koje glume vaze služe poput vremeplova u neka dobra stara vremena, a domišljati natpisi, poput onoga na jelovniku: „Budimo uspomene i točka“, dodatno pridonose šarmu.
Tog kišnog petka, kada smo navratili na gablec, ugođaj Točkice već nam je na ulazu popravio raspoloženje. Iako unutra ima mjesta za 70-ak ljudi, a na terasi još 30-ak, dobro je rezervirati stol. To elegantno možete napraviti i online, a koji sat prije na mobitel će vam stići i podsjetnik. Budući da je oko Maceljske ulice traženje parkinga poput pecanja, uračunajte i vrijeme koje će vam trebati na kruženje Trešnjevkom.
Petkom riba
Na terasi će vas dočekati ploča s ispisanim dnevnim jelima, a petkom možete očekivati ribu – od srdela s grilla i krumpir salatom (10 eura), ili blitvom na dalmatinski (12 eura) do hobotnice ispod peke (23 eura), tuna steaka s blitvom (20 eura), brudeta od grdobine s palentom (17 eura), crnog rižota (16 eura) i drugih divota kojima možete prošetati hrvatskom kuhinjom, pa se tako među prilozima nađe i domaćih fuža. Mi smo se brusili upravo na srdele, koje za veće društvo u Točkici poslužuju i na Barbbinom protvanu za četvero, a za 45 eura dobit ćete i butelju vina.
Biskupova juha
Jedno od jela kojima se točkasti bistro na Remizi ponosi (guglali smo) je goveđa juha – Nije bakina, nego biskupova, a u ponudi imaju i onu od čimulica. U biskupovoj juhi ćete naći na rezance razdvojenu govedinu da se ne morate zamarati nožem, ploške još taman živahne mrkve i fine, kompaktne, a mekane knedle od griza. Lagana, a puna okusa i finih mirisa, domaća juha poslužila je kao lijepa uvertira. U emajliranom loncu dobit ćete sasvim dovoljno juhe, a i s ostalim jelima ne štede na količinama.
Srdele i steak
Tuna steaku ćemo se zasigurno vraćati jer dugo nismo pojeli odrezak koji je tako sočan i pun okusa s privlačnim mirisom dima, a niti za blitvu nismo imali prigovora. Volite li češnjak, tražite ga posebno, baš kao i kruh za skupljanje finih sokova koji mame s tanjura. I krumpir salata, koja je došla uz srdele s grilla jedan je od primjera kako se jednostavna jela mogu ukusno pripremiti uz malo vještine i kvalitetnih namirnica.
Luk u salati nije izdominirao tako da mirne duše možete i na sastanak nakon ručka. Srdele dolaze efektno poslužene u tri reda nanizane na štapiće za ražnjiće, a iako nisu najbolje koje smo pojeli, bile su sasvim solidne. Falilo nam je vatre, ali volite li da budu dobro pečene, to vjerojatno možete napomenuti prilikom naručivanja. Donji dom plavuša se namočio u sokovima od krumpir-salate pa se slast korice zagubila, ali sve u svemu nismo razočarani.
Uzbudljive etikete
Ono što će se svidjeti ljubiteljima vina je dobro promišljen odabir etiketa, kao i prijedlog za sljubljivanje s jelima naznačen na jelovniku. Odlučite li se za čašu, natočit će vam je školski, iz boce za stolom. U ponudi su mirni macerati, prirodna vina i biodinamička - što odmah na prvu sugerira i prazna boca Gravnera koja služi kao dekoracija za cvijet, ali za one koji ih vole nađe se i pet-nata - prirodnih pjenušavaca. Osim hrvatskih etiketa, na karti se nađe i Slovenaca, Austrijanaca, Čeha, Nijemaca i Srba. Mami li vas otkrivanje uzbudljivih sorti i vina, Točkica je dobar izbor.
Carski desert
Za kraj smo ostavili mjesta za kaiseršmarn s domaćim mousseom od jabuke i crvenim voćnim umakom/pireom koji dolaze u ljupkim vrčićima. Sama prezentacija posipanja šećera u prahu pred gostom na jastučiće od tijesta u tavici je kao bombon, a i okusi su za svaku pohvalu. Tijesto koje miriše na vaniliju i voćni dodaci u kojima nema kemije, u porciji koja je dovoljno velika za dvoje, razveselit će ljubitelje slatkiša. Ponovilo se!
Klet Kozjak u Zagorju: Savršeno odredište za izlet s kojeg se sigurno nećete vratiti gladni
