Galerija
Volite li inteligentnu satiru, lako je moguće da ste se upoznali s likom i djelom dr. Dragana Maloševca, koji na društvenim mrežama utjelovljuje Kolegu hitnjaka i nasmijava nas čudnovatim doživljajima liječnika iz slavonskih zavoda za hitnu medicinu.
Specijalista hitne medicine mogli ste i pratiti (ili prestići) na nekoj od 500 planinskih ili cestovnih utrka koje je nanizao po Hrvatskoj i Europi, a izgledi da vam je odnekud poznat rastu i ako obožavate pizzu. Kroz slike i riječi, Dragan Maloševac složio je popis 100 najboljih pizza koje je sastavio na temelju DVJESTO hrvatskih i stranih pizzerija što je posjetio u zadnjih nekoliko godina. Također, puno je bolja varijanta ta da ste ga upoznali u Kolekcionarskom klubu Autići iz Osijeka nego na hitnoj, ali o tome nešto kasnije.
Dr. Dragan Maloševac rodio se prije 54 godine u Zagrebu gdje je proveo najveći dio života, a zadnjih devet godina živi i radi u Osijeku. Specijalist je hitne medicine, bivši sportaš, dugogodišnji trkač rekreativac, kao i strastveni kolekcionar doslovno svega i svačega.
„S osječkim kolegom, pedijatrom Igorom Bereckim, vodim stranicu Kolega hitnjak koja ima nekih 40 tisuća pratitelja. Na toj stranici objavio sam priče koje su nastale tijekom rada u hitnoj medicini, a Igor ih je ilustrirao svojim odličnim, kako ih ja volim zvati, stripovskim karikaturama. Iako nove priče ne pišem od trenutka pokretanja stranice, imamo još nekoliko starih priča koje čekaju Igorov prateći crtež“, kaže Maloševac, koji kad ne radi, trči, putuje i gušta u pizzi.
A trke i pizza itekako idu ruku pod ruku. Odlazak u pizzeriju dio je trkače tradicije, baš kao i pivo nakon treninga.
„Upravo sam odlascima na utrke u Italiju dodatno razvio i strast prema pizzi. Budući da sam još kao klinac živio samo par ulaza pored prve zagrebačke pizzerije s krušnom peći zavolio sam i doslovno se još u mladosti navukao na pizzu. Trkački je običaj dan prije utrke otići na takozvani carboloading pa sam tijekom utrka u Italiji počeo posjećivati pizzerije, slikati pojedene pizze i pisati kratke dojmove.
Kroz rasprave i razgovore vezane za te moje objave dobio sam dodatni motiv posjetiti što više pizzerija i isprobati što više pizza. U zadnjih sam pet, šest godina bio u više od 200 pizzerija, a napravio sam i svoje albume sa slikama te popise najboljih domaćih i stranih pizzerija“, otkriva Dragan Maloševac koji ne voli za sebe reći da je veliki znalac, ali znamo da itekako može prepoznati kvalitetnu pizzu.
„Naučio sam mnogo o teksturi i načinu spravljanja tijesta, vrstama pizza, nadjevima… Prošle sam godine pronašao popis TOP 50 europskih pizzerija pa sam odlučio ciljano otići i posjetiti gradove u kojima se nalaze te pizzerije. Uspio sam posjetiti šest pizzerija s te liste od kojih je nabolje rangirana bila La Piolla Pizza u Bruxelleseu, a definitvno mi je najbolja pizza bila pizza s mortadelom i pistačom u beogradskoj pizzeriji Majstor i Margarita.
Mnogi me sada pitaju gdje su dobre pizzerije u pojedinim gradovima, mnogi komentiraju moje objave i albume sa slikama pizza i pizzerija. Napravio sam svoje top liste domaćih i stranih pizzerija, a budući da sam rođeni Zagrepčanin koji živi u Osijeku posjetio sam doslovno sve pizzerije u Zagrebu i u Osijeku. Meni je kod pizze najbitnija kvaliteta tijesta. Volim pizze s napoletanskim tijestom koje je prvenstveno tanko i lagano, nakon takve pizze doslovno ne osjećaš da si nešto pojeo, nemaš osjećaj težine u želucu i nisi žedan.
Rekao je jedan naš vrhunski picajol iz Splita da kvalitetno tijesto za pizzu prepoznaješ po tome što poslije takve pizze koju pojedeš možeš ići trčati na Marjan.
Moje su liste isključivo bazirane na mom osobnom iskustvu i nemaju nikakve skrivene motive ili interese. U Zagrebu su mi u samom vrhu Duksa, Karijola, Come to Mamma, Toccare i O´Hara, a u Osijeku Astrogarden, Sporthouse i Ventidue. Vidim da se u zadnje vrijeme mnoge osječke pizzerije trude poboljšati kvalitetu svojih pizza, prvenstveno tijesta.
Prošle su nam godine velika otkrića i ugodna iznenađenja bile šibenska Victoria i lički Ruspante. Velika su mi razočaranja bile visoko ocjenjene pizzerije u kojima zbog nesuradljivih i neljubaznih djelatnika nismo mogli rezervirati stol. Nitko ne želi sjesti u auto i voziti se satima da bi došao vidjeti ima li slobodnog mjesta ili ne.
Od stranih pizzerija definitivno mi je najbolja beogradska Majstor i Margarita, a tu su još i Basilico (Bratislava), La Piolla Pizza (Bruxelles), Belli di Mamma (Budimpešta) i Verace (Ljubljana).
Planiram ove godine posjetiti još nekoliko vrhunskih pizzerija, posjetiti što više gradova i mjesta u kojima nisam bio i istrčati barem desetak polumaratona“, kaže Maloševac.
Nažalost, zbog teške ozljede morao je odustati od maratona jer smatra da njegova lijeva noga to jednostavno ne bi bila u stanju izdržati. Trčanjem se aktivno počeo baviti prije desetak godina, kada je postao član AK Sljemena te je tako spojio dvije aktivnosti u kojima uživa: trčanje i putovanja.
„Istrčao sam do sada više od 500 planinskih i cestovnih utrka, a nekako su mi najdraži polumaratoni. Većina hrvatskih, ali i europskih gradova ima polumaratone, a ne maratone pa sam tako i birao odlazak na utrke u mjesta i gradove u kojima nikada nisam bio. Istrčao sam do sada 141 službeni polumaraton u desetak zemalja i više od pedeset europskih gradova. U pravilu sam uz ostale utrke godišnje istrčao između 15 i 20 polumaratona, ali sam zbog teške ozljede koju sam doživio prije dvije godine u zadnje dvije godine istrčao samo njih desetak. 2016. godine u sklopu jednog humanitarnog projekta istrčao sam u godini dana čak 36 polumaratona uz dva maratona i nekoliko popularnih desetki.
Nažalost, teška ozljeda i spoznaja da sam doslovno preko noći postao invalid natjerali su me da smanjim broj utrka, ali i dalje puno putujem i obilazim zanimljiva mjesta i gradove. Manjak utrka nadoknadio sam planinarenjem i obilaskom planinskih vrhova u Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj“, priča nam Dragan.
Jedan od njegovih hobija je i skupljanje kolekcionarskih modela autića svih postojećih mjerila.
„Član sam Kolekcionarsko kluba Autići iz Osijeka, a sudjelovao sam i na nekoliko grupnih izložbi. Imam jako veliku kolekciju, a želja mi je jednog dana imati nekakav prostor u kojem ću sve te svoje modele moći i izložiti. Trenutno zbog nedostatka vremena ne mogu napraviti čak ni popis vlastite kolekcije tako da u biti i ne znam koliko točno modela imam, ali se nadam da ću i za to jednog dana pronaći malo vremena.
Autiće sam počeo sakupljati prije 15 godina tijekom boravka u San Diegu. Tamo živi moj prijatelj s kojim sam odrastao i koji je u svojoj garaži u staklenim vitrinama imao veliku kolekciju die cast modela. Svidjela mi se njegova kolekcija, a on mi je tada kupio na poklon jedan kolekcionarski model u mjerilu 1/18 i tako je sve počelo. Danas imam više od deset tisuća modela svih mjerila, a najviše ih je u mjerilu 1/43. Meni su osobno najdraži najveći modeli, oni u mjerilu 1/18“, kaže Dragan Maloševac. Njegovu top-listu 100 najjboljih pizzerija pogledajte na linku, a u nastavku je prvih 15.
Top 15
1. Majstor i Margarita, Beograd
2. La Piola Pizza, Bruxelles
3. Astrogarden, Osijek
4. Duksa, Zagreb
5. Victoria, Šibenik
6. Verace, Ljubljana
7. Basilico, Bratislava
8. Belli di Mamma, Budimpešta
9. Come to Mama, Zagreb
10. Karijola, Zagreb
11. Franko's, Zagreb
12. Ruspante, Otočac
13. Toccare, Zagreb
14. Sporthouse, Osijek
15. O'Hara, Zagreb
