Nakon skidanja svih bisaga, ukrcali smo se na katamaran za Veneciju. Nismo mogli odspavati jer je brod bio pun, a ekipa je predstavljala sve moguće turističke ture Venecijom. Ulazimo u prelijep stari grad i odmah nam je žao što nemamo vremena za obilazak (biciklom je ionako nemoguće), a kiša pojačava. Nakon iskrcavanja postajemo svjesni da je izlazak iz ovog grada noćna mora za bicikliste. Jedini izlaz predstavlja autoput dužine 10 km u tri trake, od kojih trećom trakom prolazi jednotračni tramvaj. Na svu sreću, dok smo biciklirali, nije prolazio. Pljusak je pojačavao, a tako i Fićino psovanje što nisam uložio više od 5 kn u njegovu kabanicu. Stražnjica je već prestala boljeti koliko je utrnula.
>>>Prvi dio: Polazak iz Broda
Nakon petljanja po cestama, nekako smo po pljusku uspjeli naći izlaz prema Miranu i nastaviti tim putem za Vicenzu, odnosno Sovizzo. Pjevanjem dižemo kišnu atmosferu i ulazimo u miran gradić – Mirano. U Miranu sve okićeno kao da je kirvaj, i nemamo pojma što se događa. U traženju restorana slučajno otkrivamo veliki Bike Shop i ulazimo kupiti kabanicu za Filipa. U trgovini opet slavljeničko raspoloženje i ljudi nas pozivaju da nešto pojedemo. Bez srama smo pojeli „par“ sendviča i shvatili da za koji sat kroz grad prolazi etapa Giro d'Italia. Taj događaj ljudi cijene i slave kao da je Dan grada, samo bez vatrometa.
Uglavnom, nakon obilnog obroka i kupljene kabanice, nastavili smo dalje prema Vicenzi, ali drugom rutom, jer zbog Gira nismo mogli zacrtanom. To je dovelo do malo lutanja u nekim situacijama, ali nas nije omelo. U kasnu večer smo stigli u Sovizzo kod naše Brođanke Barbare i njezine obitelji. Smazali smo brudet (koji je bio zakoooon - hvala Barbara) kao da je zadnji u životu. I opet priča do dugo u noć o svim mogućim temama.
Ujutro smo planirali vlakom do Piacenze i malo se odmorili. U većini talijanskih vlakova možete unijeti bickl, što je odlična stvar. Malo smo bili rasterećeni jer od tog trenutka više nismo imali nikakve dogovorene postaje, već samo okvirne punktove. Od Piacenze do Tortone smo biciklirali komotnim cestama, a i vrijeme je postajalo sve ljepše.
Cijelim tim putem smo se pripremali za prijelaz Apenina. U međuvremenu je Filip pokupovao pola trgovine („ako bude zatrebalo, a i akcija je“) pa smo to vukli do smještaja za kojeg nismo ni znali točno gdje je. Našli smo odličan smještaj kod jednog umjetnika u malom selu okruženom vinogradima.
Ujutro smo krenuli ranije nego inače jer nismo imali obveza za snimanje, a i bojali smo se moćnih Apenina. Na kraju je taj dio bio odličan. Uspon je konstantan oko 30 kilometara, ali sa samo nekoliko velikih uzbrdica. Putem srećemo jednog biciklistu koji se raspituje o našem putovanju i vodi nas u odličnu pizzeriu koju nikad sami ne bismo našli. Nakon prelaska Apenina, nagli spust ide skroz do Genove (u suprotnom smjeru je jakooo zahtjevno biciklirati). Promet u Genovi je malo divlji i stresan čak i za vozače automobila. Nekako nalazimo odličan hostel i nakon snimanja ekipe odlazimo na spavanje.
Izlazak iz Genove ponovo donosi nešto stresa zbog gužvi i brze vožnje, a onda dolazimo do raja za bickliste. Nakon nekih 10 kilometara, odvaja se cesta za bicikliste i pješake uz more i to je jedno od najljepših mjesta za bicikliranje na kojima smo bili. Cijela Liguria je prilagođena uživanju u krajoliku i za bicikliste i za pješake. Uživanje pojačavaju posebni tuneli. Idila. Stajemo u prelijepom gradiću Finale Ligure. Nakon noćenja krenuli smo prema San Remu. Vožnja uz more, bez gužvi. Najugodniji dio do sada, a i vrijeme nam je išlo na ruku, bez oblačka.
Ulazimo u San Remo i tražimo ured da predamo pjesmu za poznati Festival, ali nas nisu primili jer je rok već prošao. A imali smo dobru pjesmu. Nakon dobrog obroka smo nastavili dalje i na samom izlazu iz grada ulazimo u fantastičan tunel za bicikliste gdje je nekad bila željeznička pruga. Fantastičan osjećaj - slike sve govore.
Ulazimo u Bordigheru i nalazimo super hotelčić uz samu obalu. Napokon smo uhvatili malo vremena da se prošetamo plažom i odmorimo noge. Napokon. A sutra ulaz u Francusku i Azurna obala! Jedva čekamo!
