Galerija
Danijela Matijević, mala revolucionarka, kako su je iz milja zvale kolege i prijatelji s kojima je počinjala svoju novinarsku karijeru nakon studija na zagrebačkoj politologiji, u međuvremenu je odrasla i nakon uzbudljivih putešestvija po Europi vratila se u Zagreb s turističkim projektom Walk with Tito.
Putovanjem u prošlost zagrebačkim ulicama i trgovima, tragovima Titovih partizana u Zagrebu, Danijela Matijević domaće i strane turiste vodi u vrijeme jugoslavenskog revolucionarnog pokreta. Između kilometara koje neumorno niže na vrućem asfaltu zaustavili smo je na šalici razgovora kako bi nam ispričala nešto više o sebi, kao i Šetnji s Titom.
„Teško je pričati o sebi, jer uvijek to zvuči pomalo narciosidno, bolje je kada o tebi pričaju drugi ljudi", kaže Danijela, uz smijeh i dodaje kako je rođena u Zagrebu, a djetinjstvo je provela u malom primorskom mjestu Prizna podno Velebita.
"Ono mjesto gdje trajekti često ne voze zbog orkanske bure. Mislim da me sloboda odrastanja tamo obilježila. Velebitski krš, masline i krađa smokava i murvi (dud) iz vrtova susjeda. Odlasci kaićem u Zavratnicu i kupanje tamo 'for free'... to je bilo vrijeme kad se ulaznice nisu naplaćivale za javne vale. Sloboda života u tom kraju često se kosila sa životom u gradu, ali Zagreb također ima svoj šarm, pa sam s godinama odrastanja naučila cijeniti sve ono dobro što velegrad nudi.
Završila sam politologiju, radila godinama kao novinarka i PR-ovac, jer oduvijek cijenim pisanu riječ. Za novinarstvo kažu da je to divan posao, ali da ga trebaš napustiti na vrijeme. Tako sam se ja sa svoje 34 godine novinarski 'umirovila' i preselila u Berlin. Tamo sam živjela dvije godine, što je bilo dovoljno da se poželim vratiti u svoju zemlju i pokrenuti nešto svoje“, priča nam Danijela o gradu u kojem je živjela dvije godine, neumorno otkrivajući njegov sjaj, ali i mrak.
„Berlin je bio blještav, divan, očaravajući, ali i mračan i surov. Nazivaju ga europskim New Yorkom, i mislim da to nije pogrešna procjena. To je grad u kojem možeš biti sve što poželiš, ali varka je da ćeš baš od te svoje kreativnosti moći komforno živjeti tamo. Ljepota Berlina je u tom nekom neopipljivom osjećaju slobode koji nije hipsterska prevara, Berlin stvarno nudi tu slobodu stvaranja kao nijedan grad u Europi. Ali, gentrifikacija, rast cijena-rente stanova, način kako se nose s imigrantima, te općenito politike integracije stranaca nisu ružičaste. Iznenadilo me mnogo toga, poput sjajnih kurdskih restorana, dobrodošlice starih Afrikanaca koji pjevaju na cesti, pa kad im kažeš da si iz Hrvatske, odmah kažu: Yeah, Yugoslavia, Tito i grle te kao da si njihov.
Divni su bili i jazz barovi s gostujućim muzičarima iz cijelog svijeta, posebno pamtim jednu sjajnu ekipu glazbenika iz New Orleansa. Izložbe, performansi, Berlin je grad umjetnosti. Partyji, koncerti, Berlin je grad zabave koja nikad ne staje. U prvim mjesecima mog života tamo, znala sam reći – ne znam što će mi Berlin dati, ali za sad mi je dao insomniju. Također, Berlin je grad u kojem se brutalno prelamala povijest 20. stoljeća, ne možete ostati imuni na to. Moj život u Berlinu bio je presudan da se odlučim pokrenuti Walk with Tito“, objašnjava Danijela. Njezina ideja za projektom kojim će Zagrebu pružiti dodatni sadržaj nastala je iz bunta, u vrijeme kada je potrebno hrabrosti i tvrdoglavosti za upuštanje u turističke vode bez tima stručnjaka ili zaštitne mreže. Slagalica strasti prema istini i znanju, kao i silovite bure podno Velebita koja se plete u genetski kod itekako su odigrale svoje uloge u cijeloj priči - usprkos pandemiji i potresima rodila se Šetnja s Titom.
„Ljubav prema novinarstvu i činjenica da sam objesila svoje novinarske papučice o klin me dovela do ideje za pokrenuti povijesnu turu Walk with Tito. Kada voliš pisati priče, onda ih voliš i pričati. Mislim da je pričanje priča važno, ne samo za djecu, već i za nas odrasle. Postoji neka magija u izgovorenom tekstu. Ideja za Walk with Tito inicijalno je nastala još 2017. kada je maknuto ime Trga maršala Tita. Tada sam pomislila: 'okej, oni su maknuli zadnje od Tita što je ostalo u Zagrebu, ja ću Zagrebu dati šetnju s Titovim imenom'.
Neko vrijeme je ostalo samo na tom buntu, a kada sam se odlučila vratiti iz Berlina započela je ozbiljna realizacija te ideje. Nema tima, nema benda, iza svega stojim solo, ali sjajnu suradnju sam ostvarila s kreativnim ljudima iz Virtualne tvornice koji su zaslužni za web design i vizualni identitet Walk with Tito koji zajedno ostvarujemo. Kada pogledam kako teče projekt, najviše sam ponosna da sam ga usprkos pandemiji i dva potresa uspjela realizirati. Bilo je trenutaka kada sam zaista mislila da je to nemoguće, drago mi je da nisam odustala“, kaže.
Danijelu Matijević upitali smo i što mogu očekivati oni koji krenu na Walk with Tito; kako izgleda šetnja i koje su to lokacije neraskidive od tematike.
„Mogu očekivati iznimno zanimljivu životnu priču Josipa Broza, kao i činjenice kako je njegov revolucionarni put bio povezan sa Zagrebom. Također, Walk with Tito priča priču o ilegali komunista za vrijeme opresivne Kraljevine Jugoslavije te o antifašističkom Zagrebu za vrijeme monstruozne NDH. Šetnja počinje na Trgu žrtava fašizma i tu saznajemo o svim turbulencijama i prevratima koje je Meštrovićev paviljon doživio, a paralelno saznajemo kako se Titu sudilo za vrijeme Bombaškog procesa te kako su mu pet i pol godina robije bili jedini period u životu kada je mogao predano čitati i učiti. Naime, jedan od drugova u ćeliji mu je bio i Moša Pijade. Neki povjesničari smatraju da mu je upravo ta robija spasila život.
Ne bih odavala previše, dovoljno je reći da se tura odvija Donjim gradom i daje zanimljivu i povijesno utemeljenu priču o otporu nacifašizmu, hrabrosti organiziranja ilegalne KPJ, Titovom revolucionarnom, ali i privatnom životu te brojnim dilemama i izazovima s kojima se susretao“, objašnjava Danijela koja je s turama što podjednako zanimaju Hrvate i strance krenula prije mjesec dana.
„Stekla sam utisak da ljude najviše fascinira odvažnost tadašnjeg revolucionarnog pokreta i snaga uvjerenja Tita i njegovih suboraca. U današnje vrijeme kada smo jaki samo s tipkovnica, njihova hrabrost budi divljenje. Posebno su me razveselile reakcije Francuza i Nijemaca koji jako dobro poznaju i cijene svoju povijest, ali se dive i cijene našu revolucionarnu povijest“, dodaje Danijela, a nakon Zagreba Tito bi mogao odšetati i do obale.
„Walk with Tito je za sad šetnja Zagrebom, ali postoje planovi da je proširim na obalu. Hrvatska ima mnogo antifašističkih uporišta koja bi turistički i kulturološki valjalo istaknuti. Osobno se protivim masovnom turizmu, smatram ga izrazito štetnim. Drago mi je vidjeti razne inicijative koje se javljaju u smjeru održivog turizma. Također, kulturni turizam ima veliki potencijal kod nas i mislim da je to ono na čemu trebamo raditi, ako želimo dobro sebi i zajednici u kojoj djelujemo. Kada pričamo o Walk with Tito turi, budućnost vidim u širenju doživljaja – primjerice, kako je Tito stigao od revolucionarne borbe i gladi u planinama Bosne do čašice finog roséa kojeg je volio piti na Brijunima.“
