Svatko od nas ima neku svoju Oliverovu pjesmu. U njezinim stihovima prepoznaje vlastite retke, uz nju kreću sjećanja, suze, smijeh. Pitate li Velolučane koje im pjesme imaju posebno mjesto u srcu, sigurno će spomenuti onu Branka Žuvele kojoj je Oliver dao glas i udahnuo dušu. Uz Sjećanje na Velu Luku su se i oprostili od svojeg morskog vuka prije gotovo osam godina. Danas njezini stihovi žive na okviru skulpture izrađene u čast hrvatskoj glazbenoj legendi. Na maloj rivi u Veloj Luci za koji dan će se podignuti umjetnička instalacija u obliku stiliziranih naočala kakve je Oliver nosio u počecima karijere. Bit će postavljene tako da gledaju na more i služe kao most prema svima onima koji požele vidjeti Oliverovo utočište njegovim očima.
Zahvaljujući utjecaju velikog glazbenika Luku su zavoljeli mnogi, a uz novi, opipljivi simbol od čelika, posjetitelji iz svih krajeva svijeta moći će kući ponijeti uspomene upisane na fotografije i u sjećanja.
Skeniranjem koda na postolju skulpture raspliću se korijeni glazbenika u kratkom, ali toplom tekstu o mirnoj luci u kojoj je provodio vrijeme s obitelji i prijateljima. Tijekom ljetnih mjeseci Oliver bi mikrofon i klavir zamijenio harmonikom, bevandom, briškulom, odlaskom na ribe i gradelama.
Skulpturu naočala potpisuje vrsni dizajner i umjetnik Saša Prižmić kojem je Vela Luka, baš kao što je bila i Oliveru, dom i utočište od zagrebačkog betona. On nam je ispričao nešto više o ideji iza okvira od cortena, posebne vrste čelika koji se često koristi u suvremenoj arhitekturi i umjetničkim skulpturama. Taj pomno birani materijal kojem naočale duguju poseban štih s vremenom razvija karakterističnu toplu, crvenkastu patinu koja ga štiti od korozije, ali i estetski se sjajno uklapa u mediteranski krajolik. S godinama nijanse cortena postaju sve ljepše, pa će instalacija, na neki način, starjeti zajedno s prostorom u kojem se nalazi. Saša Prižmić nam je otkrio i nešto više o simbolici iza remek-djela te načinima na koji će komunicirati s promatračem. U iščekivanju fotografija dovršene skulpture prilažemo snimke naočala u procesu izrade, a uskoro ćemo podijeliti i finalnu verziju - stay tuned.
Kako je nastajala ideja za skulpturu – i zašto baš naočale?
Unazad nekoliko godina Vela Luka počela je, na lokacijama koje pružaju najbolji pogled na uvalu i kraj, s postavljanjem klupa i svojevrsnog okvira s natpisom "Vela Luka", s očitom namjerom da posjetiteljima posluži kao mjesto za fotografiranje i uspomenu, a mjestu za prisutnost na društvenim mrežama i reklamu. Dok svakako pozdravljam inicijativu, osobno sam osjetio prostor za drukčiji - promišljeniji, emotivniji i elegantniji pristup.
Kao dizajner smatram da svaka vrsta komunikacije - gdje je ona neizostavni i najvažniji dio - mora, ili mora težiti, prenijeti poruku, a možda i najvažnije, emociju. Tu je nastala ideja o spoju pjesme, Olivera, samog mjesta i posjetitelja.
Naočale su simbol Olivera s početka karijere i njegovog dara Veloj Luci, simbol Velolučana i njihove ljubavi prema vali, simbol svega onog što je dobro i lijepo i što Vela Luka pruža i svima ostalima.
Na koji način skulptura interaktira s promatračem?
Značaj i važnost Olivera Dragojevića svakom stanovniku Vele Luke i ogromnom broju obožavatelja nije potrebno posebno predstavljati.
Ova instalacija ima trostruku namjenu. Služi kao spomen-obilježje Oliveru od Velolučana, zatim turistička atrakcija, odnosno photo point gdje se može fotografirati za uspomenu na dolazak te potencijalno ogroman marketinški značaj kroz standardno i viralno pojavljivanje na društvenim mrežama i ostalim promotivnim i informativnim kanalima u svrhu promocije Vele Luke - uz korištenje hashtaga #teksadvidim. Instalacija je simbolično izrađena u obliku naočala, i kao podsjetnik i kao prilika posjetiteljima da Velu Luku vide, dožive i zavole očima svih onih kojima je u srcu.
Sastoji se od stiliziranog okvira naočala karakterističnih kako za Jadran, tako i za Olivera s početka karijere, lagano nakrivljenih, kao da pjeva. Također sadrže i natpis TEK SAD VIDIM ŠTO MI ZNAČI, koji se naslanja na općepoznati stih Tek sad vidim što mi znači Vela Luka, more, ti ..., što je sama po sebi jasna poruka ljubavi i jasna poruka koju, kao lokalpatrioti, želimo komunicirati.
Bitno je obilježje ove instalacije i autentičnost te povezanost s lokacijom i ljudima te stvarne emocije, bivše i buduće, koje se mogu iskusiti posjetom ili samim evociranjem.
Gdje se nalazi skulptura i kako ste se odlučili na tu poziciju?
Instalacija se – idealno – nalazi gotovo u centru, na maloj rivi, tik uz more, pokraj šetališta i marine u blizini kuće Olivera Dragojevića. Ujedno, to je i mjesto s kojeg se pruža pogled na zaljev i opjevani Ošjak, more, Ti...
Zašto ste se odlučili na konkretni stil i dizajn, a kako ste odabrali materijal? Koje su dimenzije naočala?
Ove naočale su, na kraju, samo okvir nečije uspomene.
Velike su, recimo, otprilike kao rukometni gol. 3 × 2 metra, taman da se u njih smjesti obitelj za fotografiranje. Trebale bi biti minimalističke i nenametljive, ostaviti mjesta i za okolinu i vizure.
Izrađene su od cortena, često korištenog i u arhitekturi, posebne vrste čelika koja dobro ide uz more, sol, sunce i kišu, a vremenom dobije finu ruzinavu patinu.
Koji su bili najveći izazovi prilikom osmišljavanja dizajna i samog projekta? Što je bilo najzahtjevnije u realizaciji?
Osmišljavanje je najveći i najljepši izazov i dar svakog novog projekta.
No najveći realni izazov je realizacija ovog projekta uopće – prepoznavanje njegovog potencijala, gdje je svakako najzaslužnija Turistička zajednica Vela Luka, kao i mala, ali moćna zajednica Velolučana izvan otoka, zaslužna za samu tehničku izvedbu i puno savjeta.
Hvala im, nadam se da ćemo nastaviti.
Biste li voljeli da skulptura postane turistička atrakcija?
Potiho i apsolutno. Nadam se. Vidjet ćemo.
Ogroman je broj Oliverovih fanova iz regije, a strancima možda ne znači mnogo, ali je priča itekako zanimljiva. A to je ono što veže, zbog čega se vraćaju.
Što vama znači skulptura i koliko vam je ovo djelo osobno?
Vrlo osobno, to je moj hommage i velika zahvala Oliveru. A i Veloj Luci.
Na kraju, pragmatično, naočale su most kojim bih volio da se prenese ta emocija i do posjetitelja, tako da je ponesu u svijet. Fotografijom, videom, pričom, društvenim mrežama, uspomenom, željom za povratkom... Taj (potencijalni) interaktivni dio mi je ujedno i najdraži aspekt cijele ove priče.
Možete li istaknuti neke umjetničke projekte, bilo vaše ili tuđe, u Veloj Luci koji su vrijedni pozornosti? Kako takvi projekti utječu na identitet mjesta? Može li umjetnost oživiti mala mjesta izvan sezone?
Između brojnih drugih, osobno su mi dragi Festival djeteta Mala Vela Luka i projekt Luka mozaika – Najduži mozaik na svijetu.
Jedan je od onih prekrasnih Wow! projekata koji daleko nadilazi lokalne okvire, a spaja ljude širom svijeta tako lako i jednostavno, oplemenjujući pritom prostor, ljude i vrijeme.
Da odgovorim i na drugi dio – smatram da mjesto živi dok kreira. Inače samo preživljava.
Treba li umjetnost u javnom prostoru biti razumljiva svima?
Umjetnost – ne, važno je potaknuti emociju.
Dizajn i vizualna komunikacija – apsolutno.
Nadate li se nekim budućim projektima u Luci i/ili na otoku?
Pogotovo ovakvima. Prostora za napredak ima jako, jako puno. Nadam se i sve većoj podršci svim umjetnicima u integraciji likovnog stvaralaštva u image i percepciju mjesta. I otoka.
Nema politike u njegovoj butigi, samo ljubav: Brijačnica koju ne može nadmašiti niti jedan muzej Olivera Dragojevića
