Galerija
El Camino de Santiago - Put svetog Jakova mreža je drevnih hodočasničkih puteva koji se protežu Europom i vode do sjeverozapada Španjolske te se poput riječnih tokova slijevaju u Santiago de Compostelu. Svake godine tisuće ljudi iz cijelog svijeta navlači ruksake na leđa i kreće na putovanje života raznim rutama, a najpopularnija je Camino Francés, koja broji 780 kilometara od St. Jean-Pied-du-Porta u Francuskoj.
Tko putuje?
Iako je vjera najčešći razlog zbog kojeg hodočasnici kreću na putovanje, sve više ljudi odlučuje se na Camino iz nekih drugih razloga, poput iskušavanja vlastitih granica, resetiranja od rutine, uživanja u prirodi i znamenitostima, kao i druženja s hodočasnicima na putu. Na putu do cilja većina ih hoda, ali dio se odlučuje na avanturu biciklom, a 2021. godine 37 osoba do cilja je stiglo invalidskim kolicima. Na putovanje kreću mladi i stari; podaci pokazuju kako je prije dvije godine 31 posto hodočasnika bilo mlađe od 30 godina, a čak je osam posto bilo starije od 60 godina. Nekoć se do Santiago de Compostele kretalo s kućnog praga, a i danas se neki ljudi odlučuju na takvu pustolovinu.
Camino Hrvatska
I Hrvatska ima svoje camino dionice: Banovina, Imota u Dalmatinskoj Zagori, Krk, Podravina i Šibenik.
"Od 1203. godine Hrvati organizirano hodočaste u svetište sv. Jakova u Santiago de Compostelu. Camino Croatia ima cilj obnoviti te srednjovjekovne hodočasničke rute. Cijela ruta ima 20 etapa i proteže se preko 2000 km. Trenutačno je aktivno pet etapa, a druge su u razvoju", piše Camino Croatia.
Camino Dubrovnik
Jedna od ruta kojoj ćemo uskoro poželjeti dobrodošlicu je Camino Dubrovnik, staza od 120 kilometara koja vodi do crkve sv. Jakova u Međugorju, a svečano otvorenje očekuje se do svibnja iduće godine. Kako bismo doznali više o Camino Dubrovniku, razgovarali smo s Goranom Cvjetinovićem, koordinatorom projekta dubrovačkog Camina, književnikom i povjesničarom, koji je i sam prošao portugalski Camino od Lisabona do Santiaga de Compostele. Pitali smo ga o kojoj se dionici i kilometraži radi, kojim će mjestima hodočasnici putovati i koje su neke od ljepota ili znamenitosti koje će vidjeti na putu.
"Radi se o stazi dugoj oko 120 kilometara - od benediktinskog samostana sv. Jakova u Dubrovniku do crkve sv. Jakova u Međugorju. Podijeljena je u šest etapa, odnosno planirano je da se prijeđe za šest dana puta. Atrakcija, prirodnih, sakralnih i povijesnih, na stazi neće nedostajati. Dapače, ima ih u izobilju. Počevši od uspona na Srđ i pogleda na Dubrovnik i Lokrum, preko povijesnog dubrovačkog vodovoda iz 15. stoljeća (kojim se hoda osam kilometara), ljetnikovaca iz Dubrovačke Republike pa preko staroslavenskih naselja, staza iz doba Ilira i starih Slavena, ilirskih gomila, stećaka, špilja, ranokršćanskih, romaničkih i renesansnih crkvi...
A od prirode - ima tu i šumskih puteva kojim su stoljećima vodili stoku i kretali se s konjima i tovarima, ima maslinika, kozjih puteva, šuma, livada, jezera, rijeka... Svega lijepoga za oko i za užitak. Naime, prioritet mi nije bio naći najkraći, nego najljepši put. A to znači što manje asfalta i urbanoga. Oni koji budu išli ovom stazom trebaju uživati u prirodi i stoljećima povijesti ovih prostora", kaže Goran Cvjetinović.
Smještaj na putu
A gdje će spavati i hoće li biti dovoljno mjesta na kojima će moći kupiti vodu i hranu ili će se trebati bolje opskrbiti na određenim dionicama, pitali smo.
"Etape staze su i rađene prema lokacijama na kojima je moguće organizirano spavati i jesti, odnosno opskrbiti se svime potrebnim. Zasad postoji problem samo na jednoj destinaciji, a to je kraj četvrte dionice, koja završava u mjestu Hutovo. No, kako smo u projekt krenuli godinu i nešto prije otvaranja staze, i taj će se problem riješiti. Već se zapravo rješava i u to je uključena Turistička zajednica Hercegovačko-neretvanskog kantona i Općina Neum. Voda neće biti problem jer se svakih nekoliko kilometara prolazi i kroz naselja, a na pojedinim dionicama ima i izvora vode. Hrane ima trgovinama na putu, ali i u brojnim ugostiteljskim objektima. Dakle, u smislu opskrbe nema nikakvih problema."
Kako doznajemo, trenutačno se završava detaljna staza prve dionice puta od samostana sv. Jakova u Dubrovniku do naselja Gromača i razmatraju se opcije za trasiranje druge dionice, od Gromače do Slanoga u Dubrovačkom primorju, te dio treće etape - od Slanoga do graničnih prijelaza Slano i Čepikuće.
"Idući tjedan trebao bih imati sastanke u općinama Ravno i Neum te s njima razgovarati o detaljima etapa preko njihova teritorija. Plan je do početka ljeta, vjerojatno do kraja svibnja, detaljno odrediti čitavu stazu do Međugorja. Najkasnije najesen planiramo urediti stazu u potpunosti te polako krenuti u dizajniranje oznaka te označavanje rute 'camino oznakama'. Isto tako, s predstavnicima Crkve ćemo razgovarati i o izradi hodočasničkih putovnica, kredencijala te završne diplome, compostele, za prijeđeni put. Najesen bismo trebali krenuti i u detaljno osmišljavanje te provođenje marketinške kampanje za ovaj novi turističko-hodočasnički projekt te u izradu aplikacije za one koji će ići ovom stazom.
Samo otvaranje staze planiramo krajem travnja ili početkom svibnja iduće, 2024. godine, i to tako da će nas nekoliko iz Dubrovnika, zajedno s predstavnicima ove dvije bratovštine sv. Jakova, prijeći čitavu stazu. Putem ćemo snimiti promotivni video te i tako promovirati čitav Projekt", najavljuje Goran Cvjetinović, kojeg smo upitali i kako je nastala ideja o dubrovačkom Caminu te tko sve sudjeluje u projektu.
"Bratovština sv. Jakova u Hrvatskoj, kao dio Nadbratovštine sv. Jakova iz Santiago de Compostele, nositelj je projekta Camino Hrvatska. Gradonačelniku Mati Frankoviću predložili su da Grad Dubrovnik osmisli dionicu koja bi povezala Dubrovnik i Međugorje. Gradonačelnik je prihvatio te je najprije održan sastanak na kojemu su uz predstavnike Bratovštine iz Hrvatske te iz Međugorja sudjelovali predstavnici općina Dubrovačko primorje, Neum, Ravno i Čitluk te predstavnici Turističke zajednice Hercegovačko-neretvanskog kantona i Turističke zajednice Grada Dubrovnika.
Tajnik Bratovštine iz Hrvatske Vedran Pražen na sastanku je predstavio čitav projekt Camino Hrvatska, a ja sam, kako me je gradonačelnik Franković imenovao koordinatorom projekta dubrovačkog Camina, izložio okvirnu rutu staze. S predstavnicima općina, zaključak je sastanka, dogovorit će se sporazum o suradnji, a projekt će biti apliciran i na fondove EU-a. Prijedlog sporazuma je napravljen i poslan sudionicima Projekta, pa se očekuje njegovo skoro potpisivanje. S druge strane, u projektu bi operativno trebali sudjelovati dubrovačka podružnica Hrvatske gorske službe spašavanja te Hrvatskog planinarskog društva 'Sniježnica'.
Gradonačelnik im je uputio pismo namjere za suradnju na projektu, a odnosi se na trasiranje i snimanje rute (HGSS) te čišćenje, označavanje i održavanje staze (HPD Sniježnica) na hrvatskom teritoriju. Namjera nam je postići sličan dogovor i za teritorij u BiH kojim staza prolazi s tamošnjim GSS-om i nekim od planinarskih društava. Kontakte imamo i trebali bismo se dogovoriti detaljno, odnosno odabrati partnere idući tjedan", kaže Goran.
Putovanja
Konkurencija Camino de Santiagu: Irski put na kojem ćete se zaljubiti u Smaragdni Otok
Pametna aplikacija
Hodočasnici bi na raspolaganju trebali imati i izrazito praktičnu, interaktivnu aplikaciju koja će pomoći u snalaženju, ali i u slučaju nezgode na putu.
"Aplikacija bi bila interaktivna - osim što bi sadržavala čitavu rutu Camina, oni koji budu išli stazom u svakom će trenutku znati i gdje se točno nalaze na ruti. Imat će mogućnost u slučaju nekog problema lako kontaktirati HGSS ili 112, a oni će ih lako locirati i pomoći im. Nadalje, aplikacija će sadržavati detaljan opis svake dionice (uspone, nizbrdice, težinu i vremensko određenje svakog dijela), ali i podatke o svemu onome što je na ruti i u njezinoj blizini. Tu mislim na smještajne kapacitete, ugostiteljsku ponudu, spomeničku baštinu i prirodne atrakcije. Aplikacija bi trebala zapravo sadržavati podatke o svemu što bio moglo zanimati putnika i sve što bi mu moglo zatrebati na putu", kaže Goran Cvjetinović.
Bračni par iz Tuzle i Novog Mesta koji sarmu kuha bez grama mljevenog mesa
