Galerija 1 1 1 1

U trendu Meka za ronioce Nekadašnji logor oko kojega se brčkaju turisti: Nekim stvarima mjesto i nije drugdje nego na dnu jezera Nježna i puna okusa Nije za svaki dan: Recept za savršenu čokoladnu tortu od tri sloja koji se tope u ustima Crno jaje Još niste rezervirali ljetovanje? Tri odlične ponude za kolovoz na Jadranu

Postoji razlog zbog kojeg se aerodromi grade na napuštenim periferijama većih gradova. Piloti moraju imati odgovarajuće uvjete za uzlijetanje i slijetanje kako bi zajamčili sigurnost vlastitih putnika, ali i eventualnih osoba u neposrednoj blizini.

Kada se gradila Međunarodna zračna luka Toncontin u honduraškom glavnom gradu, nije se pazilo na takve stvari. Iako je aerodrom smješten na rubu Tegucigalpe, prostire se na oko 1000 metara nadmorske visine te je okružen neravnim planinskim terenom.

U njegovoj neposrednoj okolici nalaze se i prigradska naselja, dok aerodrom raspolaže pistom od tek 2012 metara, što stavlja na kušnju i najiskusnije pilote. Povrh svega, da bi izbjegli planinu i kuće u okolici Toncontina, piloti moraju izvesti dramatično skretanje pod kutom od 45 stupnjeva.

Pista je okružena kućama (Foto: AFP)

Ne čudi stoga što su nesreće ovdje relativno česta pojava. U šezdeset godina dugoj povijesti aerodroma zabilježeno je desetak nesreća, od čega se najveća zbila 21. listopada 1989. godine.

Boeing 727-200 koji je poletio iz San Josea u Kostariki nije uspio pogoditi pistu, zabio se u rub planine te prouzročio momentalnu smrt 131 putnika i članova posade.

Unatoč tome, aerodrom je i dalje otvoren te kroz njega godišnje prođe više od 600.000 putnika.

Kako izgleda slijetanje u Međunarodnu zračnu luku Toncontin, pogledajte u videu na YouTubeu.