Kada razmišljamo o mjestu za odmor nekako nas misli vuku više prema jugu, moru i toplijim krajevima zapostavljajući kontinentalne dijelove Lijepe naše. Zašto je tome tako teško je reći. Možda nam se obala čini kao jedino pravo rješenje za bijeg od svakodnevice, a kopno doživljavamo kao utočište komaraca i guštera.
No da tome nije tako uvjerio sam se nedavno na trodnevnom putovanju kroz Požeško – slavonsku županiju. Sad ste sigurno pomislili,a što bi čovjek tamo tri dana radio? E da mi je bilo još tri ne bi mi bilo dovoljno za sve kulene, vina i prekrasne ljude koje sam upoznao. Ovo su mjesta koja svakako morate posjetiti ako vas put ponese u ovaj dio Hrvatske
Požega
Požega je administrativno središte i ujedno najveći grad županije. Grad bogate povijesti, kulture i nadasve zanimljivih ljudi. Veliki dio požeške povijesti vrti se oko Turaka koji su ovdje ostavili svoj otisak kako na gastronomiju tako i na sam izgled grada. Središtem grada dominira kužni pil kojeg su podigli sami građani za zavjetni spomenik protiv kuge koja je poharala grad 1739. godine. Zanimljiva činjenica koja se veže za ovaj spomenik je da je Gabrijel Granicije, graditelj pila, za izgradnju bio plaćen 300 forinti i 2000 jaja, a pretpostavlja se da su upravo ta jaja završila kao vezivno sredstvo u pilu. Trg odiše poviješću, a odmah do pila nalazi se i najstarija kuća na trgu. U njoj se nalazi Požeški muzej.
Sam muzej bio bi i kao svaki drugi da se u njemu nije rodila ideja o 'Muzeju u loncu'. Riječ je o projektu koji na jednom mjestu prikuplja davno zaboravljene recepte i onda ih u obliku bloga predstavlja javnosti. Gastronomska ponuda ovog kraja toliko je bogata da popisivanje svih delicija iziskuje poprilično vremena. S obzirom da obiluju izvorima pitke i čiste vode oko Požege se razvila zavidna ponuda slatkovodne ribe, posebice pastrve.
Jedno od takvih mjesta je restoran Stari Fenjeri koji se nalazi svega pet kilometara od centra Požege. Dimljeni šaran, pečena pastrva i som u umaku od bijelog luka samo su maleni dio iz bogate ponude restorana Stari Fenjeri. No Požega ima i jedan veliki problem. Nedostaje joj smještajnih kapaciteta. No izgleda da se i tome polako staje na kraj. Dobar primjer tome je seosko imanje 'Zlatni lug' koje, uz restoran, ima i staru slavonsku kuću preuređenu u prenoćište. Prava idila na seoskom imanju, još ako tome pridodate veliki broj raznih životinja, ugođaj je stvarno jedinstven.
Viškovci
Viškovci sami po sebi bili bi još jedno tipično slavonsko selo kroz koje se samo projuri, da nije obitelji Pilaš, odnosno njihovog 'kukuruznog labirinta'. Da, labirint načinjen unutar kukuruznog polja. Riječ je o stazama koje se nalaze unutar polja kukuruza, a koje su namijenjene prvenstveno za edukaciju djece, ali i odraslih, o životu svinja.
Diljem cijele staze nalaze se edukacijske ploče i prikaz života svinja na kojima onda djeca uče, ali i pomoću kojih onda rješavaju zadatke kako bi što prije izašla iz labirinta. Sam labirint rasprostire se na 8.000 metara kvadratnih, a isti taj kukuruz na kraju vegetacije se pobere i služi kao hrana za svinje. Uz proizvodnju kukuruza bave se i uzgojem svinja i proizvodnjom vrhunskog slavonskog specijaliteta – kulena.
Velika
Velika je nekada bilo 'središte' Požeško – slavonske županije za vrijeme ljetnih mjeseci jer je bilo jedno od rijetkih naselja koje je imalo funkcionalne bazene. Danas su bazeni na istom mjestu, ali nažalost nisu više u funkciji. No to ne znači da je zbog toga život ovdje stao. Danas se ovdje nalazi logistički centar Parka prirode Papuk. PP Papuk je naš jedini geo park, a rasprostire se na 336 kvadratnih kilometara i savršeni je primjer da Slavonije nije samo ravnica.
Ovo područje od iznimne je geološke i biološke raznolikosti, s vrijednom kulturno – povijesnom baštinom. Područje parka obiluje brojnim pješačkim stazama koje posjetiteljima omogućuju šetnju kroz slikovitu prirodu, a zimi ćete naići i na nekoliko staza za skijanje. U mjestu se nalazi i nadaleko poznati restoran 'Čiča Mata' koji je prvenstveno poznat po pripremanju sarme. Dok se sarma u ostalim dijelovima Hrvatske sprema većinom u zimskim mjesecima ovdje se ona sprema tijekom cijele godine.
Kutjevo
Na sam spomen Kutjeva odmah pomislimo na vino, i to s razlogom. Ovo je vinorodni kraj poznat prvenstveno po graševini. Kutjevačko vinogorje ubraja se među najkvalitetnija hrvatska vinogorja, a to pokazuju mnoga zlata kojima je nagrađivana prvenstveno graševina s ovih područja.
U Kutjevu se nalaze i podrumi Kutjeva d.d., jednog od naših najvećih proizvođača vina, koje raspolaže s najvećom arhivom vina na našim područjima i u kojoj se nalazi najstarija boca iz 1946. godine.
Uz njih ovaj kraj poznat je i po mnogim manjim vinarima kao što su Krauthaker i Enjingi koji spadaju u sam vrh hrvatskog vinarstva. Svi oni rado će vas ugostiti kako bi sa vama podijelili kapljicu dobrog vina i ispričali vam priču o nastanku ove božanstvene kapljice.
Pakrac
Pakrac danas muku muči s odlaskom stanovništva. Ovaj grad, koji je bio među prvima gdje je započeo Domovinski rat, danas je većim dijelom obnovljen i okrenut prema budućnosti i novim izazovima. U Pakracu djeluje nekoliko muzeja. Muzej grada Pakraca se svakako isplati posjetiti što zbog građevine u kojoj je smještene i što zbog činjenice da ćete ovdje naći još jedan 'geocach' – oni koji se bave time odmah će znati o čemu se radi.
Nažalost Muzej ne raspolaže s velikim brojem izložaka jer se bori s nedostatkom građe, ali zato ćete ovdje imati prilike iskovati pravi 'banski denar'. Naime na području Pakraca nekada se nalazila 1. kovnica novca i u njoj se kovao prvi službeni hrvatski novac. Nedaleko ovog muzeja nalazi se Muzej ratne povijesti. Ovo je muzej od posebne važnost za grad Pakrac, a sam muzej ima veliki značaj za sva povijesna razdoblja od Templara, turskih osvajanja, Trenkovih pandura, I. i II. Svjetskog rata, a posebno mjesto u njemu zauzima Domovinski rat.
No ipak najljepše mjesto u Pakracu ne nalazi se u samom gradu. Iznad grada uzdiže se planina Psunj na kojoj se nalazi Planinarski dom Omanovac. Za mnoge ovo bi bio još jedan u nizu planinarskih domova, ali zbog pogleda koji se pruža na Slavoniju i Moslavinu ovo je jedan od najatraktivnijih planinarskih domova u Hrvatskoj.
Lipik
Lipik je poznat kao Opatija kontinentalne Hrvatske. Grad se razvijao oko izvora termomineralne vode na kojima je nastao nadaleko poznati lječilišni kompleks. Iako turistički boom grada počinje tek prije nešto više od 200-tinjak godina, još su stari Rimljani prepoznali kvalitetu izrazitu kvalitetu termomineralne vode koja ovdje izvire. Pravi procvat počinje tek kada grof Izidor Janković gradi novu kupališnu zgradu u kojoj se nalazi tri kupelji. Zanimljiva je jedna činjenica vezana uz termomineralnu vodu. Naime voda je slatkastog okusa, ali ako s njom odlučite skuhati kavu ona će biti slanog okusa.
U Lipiku nalazi se i Državna ergela lipicanaca. Ova ergela za vrijeme rata pretrpjela je velike štete i svi konji bili su protjerani ili odvedeni u Srbiju. Velikim naporima uspjelo se vratiti dobar dio konja, odnosno njihovih potomaka i uspostaviti natrag ergelu. Jeste li znali da se lipicanci ne rode bijeli? Ne. Oni se svi rode u boji i do pete godine posijede. Da, lipicanci nisu u pravilu bijeli nego sijedi konji. U ergeli možete učiti jahati ili unajmiti kočiju i njome se provozati kroz grad dok vam fijaker priča o burnoj povijesti grada.
