Došao Šveđanin u Ukrajinu – zvuči kao početak vica, no zapravo je početak priče o mjestu koje možda ne biste očekivali vidjeti u Ukrajini. Putevi dijaspore kroz povijest bili su svakakvi: neki uzrokovani ratovima i glađu, neki političkim pogodnostima… A neki od tih tragova izdržali su stoljeća i očuvali se u malim, skrovitim mjestima poput etno oaza.
Poznate su nam kineske četvrti, meksička naselja, i naravno: hrvatska dijaspora u Južnoj Americi, Australiji, Njemačkoj, Irskoj… No, o njima bi se dali pisati zasebni tekstovi i knjige. Stoga danas idemo lagano, u istraživanje manje poznatih dijaspora u svijetu. Čisto da se ne iznenadite ako vas na Bliskom istoku pozdrave na portugalskom 😉
1. Brazilski pojas u Libanonu
Tko bi ovo očekivao usred Bliskog istoka? Brazilska zajednica u Libanonu je jaka, a njihov trag posebno je vidljiv u mjestu Ghazze koje zajedno s okolnim selima tvori tzv. Brazilski pojas.
Stanovnici uglavnom pričaju portugalski ili mješavinu arapskog i portugalskog, a nije neobično ni vidjeti domaće Libanonce koji su pokupili znanje portugalskog od njih. Dućani prodaju brazilsku hranu i slatkiše, murali na zidovima prikazuju brazilske zastave a table na ulicama su dvojezične. Rezultat je to duge povijesti libanonskih migracija u Brazil – generacijama su iseljavali, a neki od njih se vraćali.
2. Velšani u Argentini
U pomalo izoliranim selima diljem Argentine, a najviše u mjestu Y Wladfa („kolonija“), pronaći ćete upadljive zajednice Velšana koje su ovo područje počele naseljavati sredinom 19. stoljeća. To je poticala sama argentinska vlada kako bi „popunila“ slabo naseljena područja van gradova.
Velški utjecaj vidljiv je u jeziku, arhitekturi, očuvanim običajima… A napomenuli smo da su „upadljivi“ jer su ponegdje očuvali i svoju nošnju zbog koje biste možda pomislili da ste susreli Amiše.
3. Alžirci Pacifika
Riječ je o maloj zajednici sa zanimljivom ali turobnom poviješću. Krajem 19. stoljeća francuske vlasti kaznile su alžirske pobunjenike protiv kolonijalnog režima u Alžiru, poslavši ih brodovima u radne logore Nove Kaledonije. Neki njihovi potomci i danas žive ondje.
Njeguju uspomene na svoje pretke (postoji tzv. Arapsko groblje), deklariraju se kao Arapi i žive s ostalima pod modernom himnom Nove Kaledonije „Ujedinimo se, budimo braća, nikad više nasilje, nikad više rat“.
4. Švedsko selo u Ukrajini
Gammalsvenskby naziv je za „Staro švedsko selo“ koje je danas u Ukrajini simbol švedskog kulturnog nasljedstva. Možda ne biste očekivali da se babuške koje po dvorištu trče za pilićima prezivaju Norberg i viču na njih na švedskom, ili da u tipičnom „Slavorum“ stanu na zidu kraj orijentalnog tepiha stoji i švedska zastava – no eto, čudni su putevi dijaspore kada se politika uplete. To je bio slučaj i ovdje kada je princ oženio švedsku princezu u srednjem vijeku. Danas je ovo selo turistički biser za švedske grupe u Ukrajini.
5. Sjeverna Koreja u Japanu
Chongryon je udruženje (sjeverno)korejskih stanovnika Japana. U dobrim je odnosima sa Sjevernom Korejom, a kako sama država nema diplomatske odnose s Japanom, ovo im dođe kao svojevrsna ambasada. Okuplja Koreance koji su u Japan došli u prvoj polovici 20. stoljeća ili kao izbjeglice nakon Drugog svjetskog rata.
Ono što ih čini posebnima, ali i kontroverznima, jest priklonjenost Jucheu, službenoj ideologiji Sjeverne Koreje koju promiču i u svojim školama. Ovo sve uzrokuje tenzije s okolinom s obje strane, a najviše ispaštaju djeca koja često postaju žrtve medija i novinara željnih senzacije. Do današnjih dana nije osmišljeno rješenje za ovu situaciju.
