Prsti mrtvog čovjeka ljepši su nego što mislite. Naravno, ako pritom mislimo na istu stvar – biljku neobičnog imena. Aromatična biljka iz porodice štitarki (kukuta) ima i normalniji naziv, koji na engleskom glasi hemlock water-dropwort.
Prepoznat ćete je po šupljim stabljikama i bijelim cvjetićima koji dolaze u štitcima nalik na glavice (po kojima su dobile ime). Rasprostranjene su po Mediteranu i zapadnoj Europi, obično oko plitkih voda, kao što su potoci, jezerca ili obale rijeka.
No, malo toga je kod nje više normalno. Premda ima ukusno korijenje i izgleda nježno i bezazleno, ova biljčica je prava mala ubojica. Povezuje ju se s brojnim slučajevima trovanja stoke na ispaši, ali i smrtima ljudi koji su je često znali pobrkati s drugim jestivim biljkama, npr. peršinom.
Upravo je krajem 2021. godine engleska javnost upozoravana zbog pojave ove biljke na plažama sjeverne regije Cumbrije nakon velike oluje. A kada je na Sardiniji pronađen mrtav pastir s polusmiješkom na licu, botaničar sa Sveučilišta Cagliari, Mauro Ballero, počeo je proučavati molekularnu strukturu toksina i njegova utjecaja na ljudsko tijelo.
Kada smijeh nije pola zdravlja…
Ispostavilo se kako toksini koje biljka ispušta uzrokuju kontrakcije mišića lica, što rezultira pomalo jezivim osmijehom koji ostaje zamrznut na licu. No, nemojte zbog toga pomisliti da je smrt od nje imalo ugodna (da, primjerice, čovjek samo zauvijek usne s osmijehom).
Nakon konzumacije smrt može uslijediti već za tri sata iako, konzumirate li je umjereno, možete poživjeti i do 10 dana. Proces mučenja od konzumacije popraćen je teškim bolovima, mučninama, povraćanjem, halucinacijama, paralizom i, konačno, smrću.
Karakteristike ove biljke bile su poznate i starim narodima u antičko doba. Još je grčki pjesnik Homer zabilježio tzv. "sardonski osmijeh". Njime je opisao Odisejev smijeh nakon što se izmaknuo kada ga je neprijatelj pokušao ozlijediti. Danas simbolizira ogorčeno ili cinično kešenje, a mnoge podsjeća na osmijeh kakav imaju Joker ili negativci u horor-filmovima.
Vjeruje se kako je taj izraz osmislio inspiriran upravo ovom biljkom o kojoj je čuo priče. I sam Sokrat odabrao je izvršenje smrtne kazne ispijanjem kukute (također veoma otrovne štitarke) nakon što je osuđen za kvarenje mladeži.
Premda raste diljem Europe, često se povezuje sa Sardinijom zbog njezine neobične povijesne upotrebe. Naime, stari stanovnici otoka koristili su je u pred-rimsko doba za "eutanaziranje" starijih ljudi koji su postali teret za zajednicu i nisu se mogli brinuti za sebe.
Srećom, danas bi ova biljka mogla poslužiti u potpuno druge svrhe – znanstvenici rade na tome da iskoriste njezine toksine kako bi pomogli onima koji imaju paralizu lica tj. facijalnog živca.
