Za razliku od mnogih ljudi koji su htjeli sagraditi svetišta ili crkve, pobožni Daniel Alamsjah je u tome i uspio. Kršćanin s Jave u Indoneziji, kaže kako je primio poziv jedne noći 1988. godine u obliku božanske vizije. Alamsjah je na vrhu brda vidio građevinu u obliku goleme golubice, a nakon što je nešto kasnije u šetnji džunglom Magelang prepoznao brdo Bukit Rhemu kao mjesto koje se pojavilo u njegovoj viziji, ostalo je bila povijest.
Odmah potom se bacio na posao i kupio hektar zemlje na vrhu brda te započeo potrebne pripreme za traženje građevinske dozvole. Papirologija je bila nemilosrdna, ali Daniel se izborio za svoj komadić raja i naredno je desetljeće proveo nadgledajući projekt svoje kuće za molitvu u obliku ptice. Napokon je i divovska golubica osvanula na brdu, razjapljena kljuna, kao da se i sama čudi svome postojanju – ili izgledu. Sličnija kokoši, nego golubici Gereja Ayam je dobila nadimak „pileća crkva“. Do kraja izgradnje Daniel je izgubio sav novac, a svoje je remek-djelo morao predati na milost i nemilost džungli.
No posjetitelji Borobudura, najvećeg svjetskog budističkog hrama u blizini, čuli su za neobično arhitektonsko čudo, udaljeno samo nekoliko kilometara i znatiželjno se bacili u potragu za napuštenom, pilećom crkvom. Kako su fotografije i priče počele kružiti internetom, broj posjetitelja naglo je porastao. Alamsjah se vratio i počeo naplaćivati ulaznice, te pokrenuo restauraciju.
Danas su podovi crkve ukrašeni skupocjenim pločicama, na stropovima su slike oblaka, a zidove krase motivi indonezijske mitologije. Pod zemljom je dvanaest molitvenih soba, a u stražnjem dijelu „ptice“ je i kafić u kojem se može ponešto i pojesti – navodno ima odlična jaja!
